Transkript razgovora sa Apolo 11: Dokaz da su vanzemaljci na Mesecu?

Apolo 11 je bila jedna od najvažnijih misija NASA-e. U ovoj misiji su prvi ljudi, američki astronauti Nil Armstrong, Baz Oldrin i Majkl Kolins, sleteli na Zemljin prirodni satelit Mesec, 20. jula 1969. godine.

Armstrong je skoro 2,5 sata proveo van NASA-ine svemirske letelice, istražujući. Čitava misija je trajala 8 dana, 3 sata, 18 minuta i 35 sekundi.

Međutim, mnogi ne znaju za ovaj tehnički transkript razgovora između astronauta zabeležen tokom misije:

Oldrin: Prvu neobičnu stvar smo videli dan pre nego što ćemo sleteti na Mesec. Bila je prilično velika, pa smo je pogledali durbinom.

Kolins: Kako smo je uopšte videli? Da li smo samo pogledali kroz prozor i uočili je?

Oldrin: Da, i nismo bili sigurni, ali smo pomislili da je to S-IVB. Pozvali smo Zemlju i rekli smo im da smo videli S-IVB na udaljenosti od 9.000 kilometara. Tada smo imali problem sa postizanjem visine, zar ne?

Kolins: Bilo je nečega. Kao da nas je nešto udarilo, a možda sam i umislio.

Armstrong: Pomislili smo da je MESA otpala.

Kolins: Verovatno da to nije bilo ništa.

Oldrin: Naravno, videli smo razne manje objekte kako prolaze i onda smo videli taj svetliji objekat. Nismo mogli da se setimo šta bi to drugo moglo da bude osim S-IVB. Pogledali smo kroz durbin i činilo se kao da je bilo u obliku slova L.

Armstrong: Kao otvoreni kofer.

Oldrin: Bili smo u PTC-u u to vreme tako da smo svi mogli da ga pogledamo i izgledalo je prilično veliko.

Armstrong: Mislim da se nalazilo na granici rezolucije oka. Bilo je veoma teško razaznati kakvog je oblika. Takođe nije bilo načina da se proceni veličina bez poznavanja udaljenosti, niti da se proceni udaljenost bez poznavanja veličine.

Oldrin: Onda sam ja otišao u LEB i počeo da tražim pomoću optičkih uređaja. Nismo mogli dobro da procenimo, pošto je ono što smo videli pomoću sekstanta izgledalo kao cilindar.

Armstrong: Ili kao dva prstena.

Oldrin: Da.

Armstrong: Dva prstena. Dva povezana prstena.

Oldrin: Da.

Kolins: Ne, meni je izgledalo kao šuplji cilindar. Nije mi izgledalo kao dva povezana prstena. Kada se okretalo, moglo se videti kroz njega. Bio je to šuplji cilindar. Ali da si promenio žižu na sekstantu, izgledalo bi kao otvorena knjiga. To je baš čudno.

Oldrin: Mislim da nema tu šta više da se kaže osim da je u pitanju bio cilindar.

Kolins: Baš tad kad smo mislili da je cilindar, raspitivali smo se o S-IVB-u i skoro da smo bili ubeđeni da je to to. Ipak, to je sve što imamo od zaključaka. Činjenica da nismo imali prilike da ga bolje pogledamo nas lišava konkretnog zaključka šta je to zaista bilo i koliko je veliko i udaljeno bilo. Bilo je to nešto što nije poreklom sa našeg broda, u to sam siguran.

Webtribune.rs