Ruski „cirkoni“ neće moći da potope svih 110 ratnih brodova SAD – OVO JE POSLEDICA

Amerikanci su smislili kako da se zaštite od najnovijeg ruskog hipersoničnog oružja.

Hipersonična protiv-brodska raketa 3M22 Cirkon približava se trenutku kada će zvanično biti puštena u upotrebu, iako je taj trenutak, evidentiran u planovima Ministarstva odbrane, već prošao.

U jednom trenutku obećano je da će ruska mornarica 2018. godine imati ovo oružje čiji napad ne može biti odbijen.

Sada se nade polažu u 2021. ili 2022. godinu. U pitanju je raketa koja nema analoge u svetu, pa se tokom njenog razvoja i testiranja pojave neprijatna iznenađenja, koja je nemoguće predvideti.

Sledeća raketna proba, i prva ove godine, prema vojnim izvorima, planirana je za proleće.

Kao i krajem prošle godine, lansiranje rakete biće izvedeno iz fregate projekta 22350 Admirala Gorškova. Štaviše, ovo će biti drugo lansiranje rakete u stvarnim uslovima, odnosno na moru – sva prethodna ispitivanja izvedena su pomoću lansera smeštenih na kopnu.

Takođe je jasno da će lansiranja izvesti višenamenska nuklearna podmornica K-560 Severodvinsk, izgrađena u skladu s projektom 885 Jasen, jer je plan da se brodovi ovog konkretnog projekta opreme cirkonima.

Severodvinsk, koji je u službu ušao 2018. godine, i dalje je jedini brod projekta. Završava se izgradnja još tri podmornice – K-561 Kazan, K-573 Novosibirsk i K-571 Krasnojarsk.

Cirkon će takođe biti postavljen na teškim nuklearnim raketnim krstaricama Projekta 1144 Orlan – Admiral Nakimov i Petar Veliki.

Planovi za upotrebu cirkona u mornarici uključuju još jedan brod koji bi mogao da služi bilo gde u Svetskom okeanu – atomski raketni razarač Lider.

Međutim, o tim planovima se još uvek malo zna, baš kao i o cirkonu, jer je većina karakteristika ovog jedinstvenog oružja tajna.

Do danas, brzina rakete se procenjuje na 8 Maha. Domet leta – 400-600 km. Dužina – 6-8 metara. Težina bojeve glave je 300-400 kg. Za lansiranje se koristi univerzalni lanser 3C14, koji takođe služi protivgradnim raketama Granit i Oniks.

Pretpostavlja se da su letačka ispitivanja rakete počela u proleće 2016. godine, prema američkoj obaveštajnoj službi.

Do prošle godine, sva lansiranja izvedena su sa obala. Na kraju 2019. godine, cirkon je „otišao na more“. Ali, čak i pre toga, NATO komanda je počela da razmišlja o tome kako da zaštite svoje brodove od napada hiperzvučnih cirkona.

Najveći doprinos dali su britanski admirali. Na jednom od sastanaka najviših činova Kraljevske mornarice, predloženo je sledeće: potrebno je držati brodove od nosača hipersoničnih raketa na udaljenosti koja prelazi domet leta rakete Cirkon.

U Sjedinjenim Državama se nadaju da Rusi neće uspeti da proizvedu toliki broj raketa koji bi zaista pretili američkoj floti. Zaista, utopiti 11 nosača aviona, 9 univerzalnih brodova za sletanje, 22 URA kruzera i 69 razarača URO-a je prilično teško s obzirom na izuzetno ograničenu serijsku proizvodnju obećavajućeg ruskog naoružanja.

Ipak, američka mornarica nema nameru da „pokloni“ cirkonima ni mali deo svoje površinske flote.

Ne uspevajući da presreću hipersonične rakete sa potrebnom efikasnošću, komanda mornarice zacrtala je strategiju prema kojoj je, pre svega, potrebno baviti se nosačima tih projektila.

I nosači, kao što je gore pomenuto, su površinski brodovi i podmornice. Dakle, moraće da ih pogode raketno-torpednim udarima na udaljenosti koja prelazi domet leta Cirkona.

Što se tiče ruskih površinskih brodova, koji će biti opremljeni cirkonima i koji su sposobni da deluju u dalekoj morskoj zoni, preteći američkoj floti, njih je malo i biće potrobno stalno ih čuvati u vidu palubnih aviona AVACS, kao i izviđačkih satelitskih grupa.

Zadatak nije previše težak. Biće teže sprečiti nosač cirkona da se ne približi rastojanju lansiranja raketa.

Podmornice su međutim mnogo tajnije vozilo. Njihovo otkrivanje moguće je samo uz pomoć protivpodmorničkih letelica koje se raspoređuju u zone opasne sa stanovišta podvodnih napada, pasivnih i aktivnih sonarnih plutača.

U slučaju detekcije podmornice i pronalaženja njenih koordinata, letelica vrši napad na nju uz pomoć torpeda, raketa i dubinskih naboja. 

Vrlo je verovatno da strategija „lova na nosače hipersoničnog oružja“ već počinje da funkcioniše.

To se može suditi, na primer, po činjenici da je ove godine obim kupovine sonarnih plutača za američku mornaricu naglo porastao.

Međutim, Rusija u ovoj situaciji nije neaktivna. Hitno se sprovode ispitivanja kompleksa Burak-M, koji će biti opremljen podmornicama.

Suzbijaće radio komunikaciju između plutača i protivpodmorničkih aviona.

Webtribune.rs