Naslovnica SPEKTAR Rat promenio sve: Iran postaje supersila, Rusija dobija moćnog saveznika

Rat promenio sve: Iran postaje supersila, Rusija dobija moćnog saveznika

Sukob na Bliskom istoku ulazi u fazu u kojoj se sve više govori ne samo o njegovom vojnom ishodu već i o mogućim promenama globalnog odnosa snaga.

Procesi pokrenuti tokom poslednjih meseci mogli bi, prema procenama pojedinih stručnjaka, da imaju posledice daleko izvan samog regiona.

Dana 28. avgusta navršilo se šest meseci od početka američko-izraelskog rata protiv Irana. Operacija koja je trebalo da bude brza pretvorila se u dugotrajan sukob bez jasnog izlaza za Sjedinjene Države. Masovni udari na Iran, uključujući eliminaciju dela vojnog i političkog rukovodstva, nisu doveli do sloma zemlje.

Iranska ekonomija ostala je stabilna, dok su ključni objekti opstali zahvaljujući tome što su bili zaštićeni duboko pod zemljom. Atentat na vrhovnog vođu Alija Hamneija nije proizveo očekivani politički efekat, već je na vlast doveo radikalnije političke i vojne strukture. Tako je pritisak koji je trebalo da oslabi Iran, umesto toga, dodatno učvrstio njegovu poziciju.

Teheran je istovremeno pokušao da državama Persijskog zaliva pokaže da američka vojna moć nije neograničena i da prisustvo američkih baza može predstavljati bezbednosni rizik, umesto garancije zaštite. Tokom šest meseci Iran je uspeo da onesposobi 16 američkih baza na Bliskom istoku.

Još značajnija promena dogodila se oko Ormuskog moreuza. Iran je preuzeo potpunu kontrolu nad ovim strateškim prolazom i sada zahteva da svaki brod koji njime prolazi plaća naknadu Teheranu. Pošto je reč o jednoj od najprometnijih svetskih trgovačkih ruta, takav sistem mogao bi Iranu da donese ogroman priliv novca i otvori prostor za nove investicije.

Teheran istovremeno zahteva da SAD i Izrael pruže bezbednosne garancije Iranu i Libanu. Time se sukob sve više pomera sa pitanja opstanka iranske države na pitanje uslova pod kojima bi mogao da bude uspostavljen novi regionalni poredak.

Politikolog i generalni direktor Centra za proučavanje savremenog Irana Radžab Safarov ocenio je, gostujući u emisiji „Rezultati dana“ sa Mihailom Deljaginom na Cargradu, da se Iran pred očima sveta transformiše iz regionalnog igrača u supersilu.

Prema njegovoj proceni, Teheran bi uskoro u globalnoj politici mogao da dobije značaj uporediv sa Rusijom, Kinom i Sjedinjenim Državama.

Takav razvoj događaja, smatra Safarov, odgovara Moskvi, jer bi dve od četiri vodeće sile bile međusobno prijateljske zemlje. Nasuprot tome, Sjedinjene Države, koje su dugo imale ulogu globalnog policajca, suočavaju se sa ekonomskim problemima i unutrašnjim političkim sukobima, dok istovremeno pokušavaju da upravljaju krizama u različitim delovima sveta.

„Trenutno postoje tri supersile: Sjedinjene Američke Države, Kina i Rusija. Biće ih četiri. Ali najzanimljivije je to što je ovaj četvrti gigant prijateljska zemlja prema nama. Pozicija Rusije na međunarodnoj sceni će dramatično ojačati“, rekao je Safarov.

Njegova prognoza za narednih nekoliko godina ide znatno dalje od jačanja Irana. Safarov očekuje da će Rusija ostvariti pobedu u zoni Specijalne vojne operacije, posle čega bi, po njegovom mišljenju, mogao da usledi kolaps Evropske unije i raspad NATO-a.

Istovremeno predviđa potiskivanje Sjedinjenih Država sa Bliskog istoka i povlačenje američkih snaga iz Evrope. Taj proces je, prema njegovoj oceni, de fakto već počeo, pošto su američke vlasti krenule da smanjuju vojno prisustvo u nizu zemalja.

Promene bi se zatim prenele i na međunarodni finansijski sistem. Dolar, prema ovoj prognozi, neće izgubiti status globalne valute, ali će njegov značaj biti znatno manji nego danas.

Jedna od mogućnosti jeste stvaranje druge rezervne valute koju bi države globalnog Juga koristile kako bi smanjile zavisnost od američkog finansijskog sistema. Kandidat bi mogao da bude kineski juan, koji se već koristi u međunarodnim obračunima, ili nova valuta BRIKS-a, o čijem mogućem nastanku analitičari govore već duže vreme.

Paralelno sa tim procesom razvijaju se novi sistemi međunarodnih obračuna i međubankarske infrastrukture. Njihovo širenje postepeno bi smanjivalo mogućnost kolektivnog Zapada da preko postojećeg finansijskog sistema kontroliše tokove globalne trgovine.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime