Prema procjenama pojedinih tink-tenkova, na geopolitičkom planu sve više dolazi do zaoštravanja odnosa, i to na skoro svim važnim tačkama, od Baltika do Afričkog roga, od Kine do Amerike.
Na prvi pogled, situacija je uobičajena, te ni mejnstrim mediji dodatno ne podižu „temperaturu“ već je revnosno analiziraju. Oni djeluju prema ustaljenoj matrici, pri čemu preovlađuju domaće teme.
Evropski mediji su zaokupljeni Bregzitom, nemirima u Parizu, prilično pažnje posvećuju odnosu SAD i EU, naročito pitanjima poput diversifikovanih izvora nafte i gasa, opasnosti od Rusije i mogućnosti EU da se odbrani. Dominirajuće teme takođe su Ukrajina i antiruska histerija baltičkih zemalja i Poljske.
[adsenseyu1]
Korijeni rusofobije datiraju od Krimskih ratova kada su pojedine zemlje Zapada bile na strani Turske. A upravo je Turska kao predmet analize apsolutno zapostavljena, kako od pomenutih tink-tenkova, tako i od vodećih medija. Potpuno neopravdano, jer Turska uporno pokazuje ambiciju da bude važan faktor u regionu i geopolitički „igrač“. Revitalizacija Turske u navedenom smislu nemoguća je bez njenog povratka na Balkan, „meki stomak“ EU, koji je oduvijek bio kapija i jedini mogući pravac transporta bogatih resursa iz centralne Azije ka EU.
Nedavnom izjavom da Dejtonski spoprazum treba revidirati jer nije donio rješenje, datom u Ankari na konferenciji za novinare sa hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, Erdogan je nagovijestio da bi se Turska mogla ubrzo uključiti u rješavanje pitanja na Balkanu.
Na Bliskom istoku on uporno krši sve dogovore i pravi „tampon zonu“ na području koje je Turskoj pripadalo u doba sultanata, kada je dio Sirije uz granicu sa Alepom bio turska provincija.
Mediji su već potvrdili da se na dijelu Sirije pod kontrolom turskih trupa već organizuje turska javna uprava i da funkcioniše obrazovni sistem Turske. Na taj način na tlu Sirije oživljava 82. provincija Turske.
Turska ima dobre odnose sa Katarom, gdje se nalazi i turska vojna baza. I pored slučaja Kašogi, dobri su i odnosi sa Rijadom. U Siriji operacije vode i selefije, prvenstveno Muslimanska braća, čiji je Erdogan zaštitnik.
U Erdoganovim rukama nalazi se i „ventil“ migrantskog toka koji bi prema EU mogao da poteče zajedno sa Turskim tokom, odnosno ruskim energentima. Umjesto puta ka resursima, EU je dobila put migranata. To i jeste noćna mora EU, kojoj prijeti opasnost sa više strana: migranti, Bregzit, SAD…
Bregzit, ako se odvije do kraja, imaće razorno dejstvo po EU. Osim za EU, Turska je enigma i za SAD, gdje Erdogana smatraju za prevrtljivog i nepouzdanog. Ipak, i pored toga što su skoro sve važne figure poredane na „velikoj šahovskoj tabli“, buduća dešavanja teško je predvidjeti.
Što se Balkana tiče, on će ponovo biti područje na kojem će se prelamati uticaj velikih sila i svjedok promjene svjetskog poretka od monopolarnosti ka bipolarnosti. I pored – u SAD široko prihvaćene – doktrine Pola Volfovica da SAD i dalje budu jedina globalna sila, stvari će se odvijati drugačije. Putinov dolazak u Beograd i veličanstven doček koji mu je priređen bili su jasna i nedvosmislena poruka da Rusija neće odstupiti s Balkana. Putin je to, uostalom, otvoreno i rekao.
Kratkovidost administracije u Briselu ne dozvoljava joj da realno sagleda mogućnosti prevazilaženja migrantske krize. Za EU bi bilo mnogo bolje da izgradi čvrste i nepropusne granice na istočnom i južnom obodu Balkana, jer bi migrantski inžinjering nezaustavljivo u evropske gradove mogao dovesti borce Al Kaide i Islamske države, koji trenutno gube pozicije u Siriji.
Zvuči čudno, ali glavni „alat“ u migrantskom inžinjeringu je pametni (smart) telefon. Telefoni se u kratkom roku isporučuju preko aktivista, raznih boraca za migrante i ljudska prava, kojima finansijska sredstva ne dotiču samo od Soroševih organizacija, već i od zemalja EU dobijaju dodatne grantove. Koriste i specijalne sajtove za upustva migrantima za ilegalni prelazak državne granice, čak i granice Mađarske sa Srbijom.
[adsenseyu4]
Migranti od pomenutih organizacija dobijaju i pravnu pomoć. Ali i predviđenu sumu novca putem Vestern juniona. Mađarska, Rusija i Bjelorusija ne žele migrante. Oni nisu poželjni ni u Italiji, ali mjere vlade se sporo provode zbog opstrukcije, jer se Romano Prodi ne miri sa porazom. A i kako bi, kao pripadnik Rimskog kluba.
Migranti se iz Turske brodovima dopremaju na grčka ostrva, a zatim preko Grčke i Srbije stižu na Balkan. Značajan broj migranata koji stižu na Balkan imaju sirijske pasoše. Isprva se pretpostavljalo da ih je štampala Al Kaida u osvojenim gradovima, zbog kvaliteta izrade. Niko nije sumnjao u njihovu originalnost dok nisu počele pristizati informacije da se pasoši izrađuju u Francuskoj.
Radi se o dobro isplaniranoj operaciji haosa u kojoj treba da nestane Evropa kakvu poznajemo i da se stvori konglomerat nezadovoljnih, kojima bi se lako manipulisalo i njihovo nezadovoljstvo usmjeravalo prema glavnom cilju globalista – Rusiji.
Predrag Ćeranić (Sveosrpskoj.com)
