PROIZVOĐAČI U PANICI: Američka vlada ima dokaz da mobilni telefoni UZROKUJU RAK

telefon

Studija američke vlade je zaključila da postoje jasni dokazi da mobilni telefoni uzrokuju rak.

Kako se navodi u naučno razmotrenoj studiji, zračenje koje se emituje iz mobilnih telefona dramatično povećava rizik da osoba oboli od raka mozga.

Naučnici su više hiljada pacova i miševa (čija ih biološka sličnost sa ljudima čini korisnim pokazateljima rizika po zdravlje ljudi) izložili dozama zračenja koje je ekvivalentno prosečnoj izloženosti mobilnog korisnika tokom života, piše Theguardian

Detaljan pregled ispitivanja je pronašao mnoge dokaze o raku mozga i nadbubrežnih žlezda i njegovoj vezi sa mobilnim telefonima.

Ni jedna velika novinska organizacija u SAD ili Evropi nije prijavila ove naučne novosti.

Kako su još pre 18 godina sakriveni dokazi da mobilni telefoni izazivaju rak

Naučnicii su od samog starta sumnjali da je Džordž Karlo bio glavni za industrijsko zataškavanje. Tom Viler, predsednik Udruženja moblinih telekomunikacija i interneta (CTIA), izabrao je Karla da umiri krizu u odnosima sa javnošću koja je pretila da će ugušiti njegovu novorođenu industriju još u kolevci. To je bilo 1993. godine, kada je u SAD bilo samo šest mobilnih pretplata na svakih 100 odraslih, ali su rukovodioci industrije predvideli prosperitetnu budućnost.

Zanimljivo, mobilni telefoni su bili dozvoljeni na američkom tržištu jednu deceniju ranije, bez ikakvog vladinog ispitivanja bezbednosti. Sada je nekim korisnicima i radnicima u industriji dijagnostikovan rak. U januaru 1993. godine je Dejvid Rejnard tužio kompaniju NEC Amerika, tvrdeći da je NEC telefon njegove žene izazvao kod nje smrtonosni tumor na mozgu. Nakon što se Rejnard pojavio na nacionalnoj televiziji, priča je postala rasprostranjena. Kongresni podkomitet je najavio istragu; investitori su počeli da se rešavaju zaliha mobilnih telefona, i Viler i CTIA su se uključili u akciju.

Nedelju dana kasnije, Viler je objavio da će njegova industrija platiti sveobuhvatni program istraživanja. Mobilni telefoni su već bili bezbedni, rekao je Viler reporterima; novo istraživanje bi jednostavno “ponovo potvrdilo nalaze postojećih studija.“

Karlo je izgledao kao dobar ulog za ispunjenje Vilerove misije. Epidemiolog sa pravnom diplomom, vodio je studije za druge kontroverzne industrije. 1995. godine, Karlo je počeo da vodi WTR projekat (istraživanje bežične tehnologije), koji je finansirala industrija, i čiji je eventualni budžet od 28,5 miliona dolara postao najbolje finansirana istraga mobilne bezbednosti do sada.

Međutim, Karlo i Viler su se na kraju gorko sukobili oko nalaza WTR-a, koje je Karlo predstavio rukovodiocima industrije 9. februara 1999. godine. Do tog dana, WTR je naručio više od 50 originalnih studija i pregledao još mnogo više. Te studije su pokrenule “ozbiljna pitanja“ o bezbednosti telefona, rekao je Karlo na sastanku iza zatvorenih vrata sa odborom direktora CTIA-e, čiji su članovi uključivali generalne direktore ili vrhovne zvaničnike 32 vodeće kompanije ove industrije, uključujući Apple, AT&T i Motorolu.

Karlo je poslao pisma svakom glavnom rukovodiocu industrije 7. oktobra 1999. godine, ponavljajući da je istraživanje WTR-a otkrilo sledeće: rizik od “retkih neuroepitelijskih tumora na spoljašnjem delu mozga je više nego udvostručen kod korisnika mobilnih telefona;“ postojala je očigledna korelacija između “tumora mozga koji se javljaju na desnoj strani glave i upotrebe telefona sa desne strane glave;“ i“da zračenje iz antene telefona izaziva funkcionalnu genetsku štetu.“

Karlo je pozvao izvršne direktore da učine pravu stvar: daju korisnicima “informacije koje su im potrebne da donesu informisanu procenu o tome koliko ovog nepoznatog rizika žele da reuzmu,“ naročito jer su neki u industriji “u više navrata, i lažno, tvrdili da su bežični telefoni bezbedni za sve potrošače, uključujući i decu.“

Već sledećeg dana, Viler je počeo javno da napada Karla u medijima. Njegova taktika je potkrepila kontroverzu, iako je Karlo zapravo više puta detaljno uputio Vilera i druge visoke zvaničnike u industriji o sudijama, koje su zaista prošle kroz naučni pregled i uskoro bi bile objavljene.

Ključni strateški uvid u animiranje korporativnih propagandnih kampanji je da data industrija ne mora da osvoji naučnu raspravu o bezbednosti da bi prevlada – samo mora da održi raspravu da teče. Održavanje toka rasprave znači pobedu za industriju, jer očigledan nedostatak sigurnosti pomaže u razuveravanju potrošača, u skladu sa vladinim propisima i odvraća tužbe bi mogle smanjiti profit.

Ključno za održavanje toka naučnih rasprava jeste učiniti da izgleda da se ne slažu svi naučnici.

Nedostatak definitivnog dokaza da je tehnologija štetna ne znači da je tehnologija bezbedna, već da je bežična industrija uspela da proda svetu ovu logičku zabludu. Poenta je da je, u poslednjih 30 godina, više milijardi ljudi širom sveta podvrgnuto eksperimentu javnog zdravlja: danas koriste mobilne telefone, a kasnije saznaju da li to uzrokuje genetsku štetu ili rak.

U međuvremenu, industrija je ometala potpuno razumevanje nauke, a novinske organizacije nisu uspele da informišu javnost o tome šta naučnici stvarno misle.

Drugim rečima, ovaj eksperiment koji dokazuje da mobilni telefoni izazivaju rak mozga je sproveden bez uticaja i učešća proizvođača mobilnih telefona.

Webtribune.rs