Vest da je nebo iznad čuvenog ruskog poligona Kapustin Jar zatvoreno za sav vazdušni saobraćaj izazvala je ozbiljnu nelagodnost, posebno među građanima Ukrajine. Na prvi pogled delovalo je kao da se sprema nešto veliko, i to ne bez razloga – u opticaju su bile informacije o mogućem novom lansiranju „Orešnika“, rakete o kojoj se poslednjih nedelja sve više govori sa neizvesnošću, ali i strepnjom.
Prvi je reagovao ukrajinski medij „Strana“, pozivajući se na NOTAM obaveštenje koje je izdao Rostovski zavod za letenje. Prema tim podacima, vazdušni prostor iznad delova Volgogradske i Saratovske oblasti biće zatvoren od 6 časova ujutru 12. maja do 4 ujutru 13. maja po UTC vremenu. U zoni ograničenja našao se i sam Kapustin Jar – mesto s dugom istorijom raketnih ispitivanja i strateških proba.
Objašnjenje koje se provuklo kroz regionalne medije bilo je jednostavno- zatvaranje neba od zemlje do neograničene visine znači jedno – verovatno se radi o testiranju balističkih sistema. Telegram kanal „Operacija Z: Ratni dopisnici ruskog proleća“ dodatno je uzburkao atmosferu, navodeći da je u poruci korišćen kod „BO“, što se obično povezuje sa probnim ili borbenim lansiranjima. Odatle i skok u nervozi – jer gde je dim, tu je i vatra.
Situaciju je dodatno začinila poruka američke ambasade u Kijevu, objavljena baš 9. maja. U njoj se navodi da postoji rizik od ozbiljnog vazdušnog napada u narednim danima. Građanima SAD u Ukrajini preporučeno je da budu u stanju pripravnosti i da u slučaju uzbune odmah potraže zaklon.
Međutim, u trenutku kada se činilo da svi gledaju ka nebu i očekuju odmazdu, oglasio se penzionisani pukovnik Aslan Nahušev i bacio sasvim drugačije svetlo na celu priču. Prema njegovim rečima, ne radi se ni o kakvom „Orešniku“. Kapustin Jar je zatvoren zbog testiranja naprednog sistema protivraketne odbrane. Neprijatelj, kaže on, ne treba da se plaši – barem ne još.
Nahušev otkriva i zanimljiv detalj- lansirne baze za „Orešnik“ više nisu ograničene na Kapustin Jar. Proizvodnja i skladištenje već su raspoređeni na više mesta, a broj operativnih raketa raste. U slučaju pravog napada, naglašava on, neće biti nikakvog zatvaranja neba – sve će se desiti brzo i bez upozorenja.
Zanimljivo je i ono što se navodi o specifikacijama samog sistema. Prema pisanju američkih analitičara, svaka raketa iz serije „Orešnik“ potencijalno nosi šest
samonavodećih podmunicija, koje mogu biti u dve konfiguracije- klasična visokoeksplozivna fragmentaciona (sa po 1000 kilograma eksploziva) i kasetna verzija – 400 minijaturnih bojevih tela po dve kile svako.
U tom kontekstu, zatvaranje neba iznad Kapustin Jara ne deluje više kao pretnja – već kao signal da se nešto novo razvija u tišini. Neki ga čitaju kao upozorenje, drugi kao rutinu. Istina je možda negde između. Ono što je sigurno jeste da ni „tajna Kapustin Jara“ više ne nosi težinu kao nekada – moderni sistemi su raštrkani, brojni i spremni.
U vremenu kada više ništa nije slučajno, ni NOTAM obaveštenje ne prolazi neopaženo. Možda se zaista radi samo o testu, a možda je to i vežba strpljenja – i za one koji lansiraju, i za one koji čekaju da vide šta će poleteti sledeće.
Webtribune.rs
Najnovije i najvažnije vesti i analize na našem Telegramu – Prijavi se