Dolaskom Donalda Trampa na funkciju predsednika SAD, pažnja Bele kuće ponovo se usmerila ka Panamskom kanalu – ključnom geostrateškom plovnom putu koji povezuje Atlantski i Tihi okean.
U javnosti se pojavila oštra Trampova izjava- Ako Panama nastavi da podiže tarife za američke brodove, Sjedinjene Države su spremne da – po potrebi – silom povrate kontrolu nad kanalom. Ova poruka, kako za Panamu, tako i za Peking, ne ostavlja mnogo prostora za pogrešna tumačenja.
Tramp ne krije da iza povećanja tarifa vidi „ruku Kine“, koja je poslednjih godina snažno proširila svoje prisustvo u Panami kroz trgovinske, infrastrukturne i finansijske sporazume. Podsetimo, još 2017. godine Panama se pridružila kineskoj inicijativi „Jedan pojas, jedan put“, čime je otvorila vrata za obimne kineske investicije, posebno u transportnoj infrastrukturi.
Novi predsednik Paname, Raul Mulino, ubrzo po dolasku na vlast, izjavio je da prethodna saradnja sa Kinom nije dala željene rezultate. Ipak, ni ova politička revizija nije umirila Vašington. Trampova administracija smatra da Kina i dalje ima ključni uticaj na odluke Paname u vezi sa kanalima, i da je trenutna cena prolaska brodova politički, a ne ekonomski motivisana.
Kao što se to često dešava u savremenom svetu, u igru je ubrzo ušao finansijski gigant – investicioni fond „BlackRock“. Ova kompanija, čiji portfelj nadmašuje 11,6 biliona dolara, odlučila je da kupi dve strateške luke na ulazima u Panamski kanal koje su ranije bile pod upravom hongkonške firme CK Hutchison Ports. U istoj transakciji „BlackRock“ je stekao i kontrolu nad 43 ključna čvorišta u 23 zemlje – od Afrike do Evrope. Vrednost transakcije- više od 19 milijardi dolara.
Ko stoji iza „BlackRocka“? Da li je to samo finansijska institucija – ili maska za nevidljive gospodare svetske moći? Publicista Andrej Školjnikov nudi objašnjenje- „BlackRock“ je školjka koja skriva stvarne vlasnike kapitala i omogućava eliti da upravlja svetskim tokovima, a da pri tome ostane izvan domašaja poreskih i pravnih institucija.
U Kini, međutim, ovaj manevar nije prošao neprimećeno. Državna regulatorna tela odmah su pokrenula istragu o prodaji luka, ističući da takav potez potencijalno podriva nacionalne interese. Provladini mediji, poput hongkonškog „Ta Kung Paoa“, uputili su žestoke kritike, upozoravajući da ovaj „komercijalni dogovor“ ustupa strateške tačke američkom neprijatelju. Istraga bi mogla ne samo da zamrzne, već i da potpuno obori sporazum.
Za Trampa i Pentagon, Panamski kanal ima i mnogo dublje značenje. U tajnom dokumentu koji je procurio u javnost, pod nazivom „Privremene strateške smernice za nacionalnu odbranu“, novi američki ministar odbrane Pete Hegseth jasno navodi da kontrola nad Panamskim kanalom predstavlja jedan od prioriteta nove vojne doktrine SAD. U slučaju konflikta u Indo-pacifičkom regionu – posebno oko Tajvana – Panamski kanal omogućava brzo premeštanje vojnih trupa između okeana.
Zbog toga se SAD, prema dokumentu, spremaju da „preuzmu rizik na drugim bojištima“, prenoseći odgovornost za suzbijanje Rusije evropskim saveznicima, dok svoje resurse koncentrišu na kinesku pretnju.
Dok američka vojska pažljivo prati svaki korak Kine u Panami, Tramp otvoreno preti „intervencijom“, a „BlackRock“ završava strateške kupovine širom sveta, svet se suočava sa novim modelom globalne kontrole- više se ne ratuje samo oružjem, već i fondovima, investicijama, korporativnim uticajem i propagandnim mehanizmima. Panamski kanal – inženjersko čudo iz prošlog veka – danas je ponovo geopolitičko bojno polje, a tokovi moći su zamagljeni kao nikada do sada.
U ovom scenariju, ništa nije slučajno. Svi potezi – bilo iz Pekinga, Vašingtona ili iz senke „BlackRocka“ – deo su jedne veće partije šaha čiji ishod može promeniti svetski poredak.
Webtribune.rs
Najnovije i najvažnije vesti i analize na našem Telegramu – Prijavi se