
U analizi objavljenoj 19. jula 2026. godine na svom Jutjub kanalu, britanski politikolog Aleksandar Merkuris ukazao je na krupne promene u ruskom pristupu sukobu u Ukrajini, ističući da nedavne izjave zvaničnog Kremlja i najnoviji koordinisani udari na Kijev i Odesu signaliziraju prelazak u novu, agresivniju fazu borbenih dejstava.
Pozivajući se na istupe portparola Kremlja Dmitrija Peskova u intervjuima za ruskog novinara Pavla Zarubina i jedan švajcarski list, Merkuris objašnjava da je Moskva, usled konstantne zapadne eskalacije, zvanično preformulisala sukob iz „specijalne vojne operacije“ u „stvarni rat“, što nosi pravnu težinu i najavljuje proširenje liste ciljeva i nemilosrdnije operacije.
Prema procenama analitičara, pravni status operacije mogao bi do jeseni biti podignut na nivo protivterorističke operacije zbog učestalih ukrajinskih napada na civilne objekte unutar Ruske Federacije.
Ovoj promeni doktrine pridružio se i predsednik Vladimir Putin, koji je javno upozorio da će Rusija na svaku dalju ukrajinsku provokaciju odgovoriti ogledalnim, ali višestruko snažnijim udarima čiji će intenzitet progresivno rasti.
Merkuris podseća i na upozorenje iz maja iste godine, kada je Moskva preporučila zapadnim vladama da izmeste svoje ambasade i diplomate iz Kijeva zbog planiranih napada na centre donošenja odluka, što su zapadne diplomate tada ignorisale.
Praktična primena ovih najava manifestovala se tokom masovnog petočasovnog noćnog udara na Kijev, koji Merkuris, pozivajući se na dostupne podatke, opisuje kao potencijalno najveći pojedinačni napad na jedan ukrajinski grad od početka sukoba.
Tokom samo jednog sata raketnog baraža, na ciljeve u ukrajinskoj prestonici ispaljeno je između 30 i 50 balističkih raketa sistema Iskander-M – za koje postoji sumnja da delom potiču iz severnokorejske proizvodnje – kao i oko 10 hipersoničnih krstarećih raketa Cirkon.
Ključna karakteristika ovog udara jeste da su svi projektili lansirani sa kopnenih položaja u Kurskoj, Brjanskoj i Rostovskoj oblasti bez učešća avijacije, što je ukrajinskoj odbrani skratilo vreme za reakciju na svega nekoliko minuta, onemogućivši zapadne satelite da blagovremeno detektuju pripreme koje su inače vidljive pri podizanju strateških bombardera.
Preostali deo napada izveden je bespilotnim letelicama na mlazni pogon Geran-4 i novouvedenim, tehnološki naprednijim dronovima Geran-5, koje ruski reporter Marat Hajrulin opisuje kao faktičke krstareće rakete.
Rusko Ministarstvo odbrane detaljno je navelo ciljeve koji su pretrpeli teška oštećenja tokom ove operacije. Među njima su kijevsko radio-elektronsko preduzeće „Radioniks“, koje proizvodi kontrolne sisteme za krstareće rakete Flamingo i vođene projektile Neptun, kao i fabrika „Artem“, angažovana na izradi komponenti za iste raketne sisteme i ukrajinski analog PVO sistema S-300 u okviru projekta Keon.
Pogođeni su i proizvodno preduzeće „Kijev 90“, fabrika za proizvodnju dugodometnih dronova „Klijent“, Kijevski sortirni centar koji služi kao skladište za komponente dvojne namene, robotske sisteme i opremu za elektronsko ratovanje, kao i logistički centar u mestu Tarasovka nadomak Kijeva, dok su u samom gradu zabeležena oštećenja na plafonskoj konstrukciji jedne od metro stanica usled siline detonacija.
Dok ukrajinska strana tvrdi da su ovi udari odmazda za njihove prethodne napade na skladišta ruske e-komerc kompanije „Wild Berries“ u Tambovu i Elektrostalu, Merkuris izražava skepticizam prema tvrdnjama Kijeva da su ti civilni objekti korišćeni za skladištenje vojnih dronova.
On ocenjuje da je ukrajinska ofanziva bespilotnim letelicama unutar Rusije zapala u krizu sa stopom obaranja od preko 90 odsto, zbog čega Kijev bira nebranjene civilne mete kako bi održao medijski narativ o uspešnosti svojih operacija, budući da su ruski vojno-industrijski kompleksi, rafinerije i luke maksimalno obezbeđeni.
Paralelno sa napadom na Kijev, izveden je i razoran udar na Odesu korišćenjem taktičkih avio-krstarećih raketa H-59 i H-69 sa aviona Su-34, Su-35 i Su-57, kao i nadzvučnih protivbrodskih raketa Oniks lansiranih sa teritorije Krima.
Glavna meta bila je luka Južni gde su uništena skladišta goriva, a nastavljeni su i sistematski udari na ukrajinsku železničku infrastrukturu, što potvrđuju i video-snimci optički vođenog drona Geran-4 koji je pogodio prugu u Zaporoškoj oblasti, vođen preko operativnog satelitskog sistema Rasvet, koji predstavlja ruski ekvivalent Starlinku.
U kontekstu održivosti sukoba, Merkuris citira članak Leonida Ragozina objavljen u listu The American Conservative pod naslovom „O Ukrajini, Tramp sada prihvata narativ o preokretu plime“. Ragozin, inače oštar kritičar Kremlja, naglašava da je ukrajinska strategija iscrpljivanja Rusije zasnovana na pogrešnim pretpostavkama, podsećajući da je rusko društvo preživelo daleko teže ekonomske krize, poput one iz 1998. godine.
On upozorava da je ukrajinska ekonomija istrošena do opasnog nivoa i da Rusija sada prelazi na sistematsko uništavanje benzinskih stanica, prehrambene industrije, poljoprivredne opreme i transportnih kamiona, spremajući Ukrajini kritičnu zimu, dok su se ruske domaće nestašice goriva u velikoj meri stabilizovale. Ragozin zaključuje da većina ruskog stanovništva prihvata zvanični narativ da vodi rat protiv kolektivnog Zapada koji koristi Ukrajinu kao instrument.
Teška situacija na frontu izazvala je duboku političku i vojnu krizu u Kijevu, gde građani na uličnim protestima, prvobitno pokrenutim zbog smene ministra odbrane Mihaila Fedorova, sada ultimativno zahtevaju ostavku glavnokomandujućeg Oružanih snaga Ukrajine, generala Oleksandra Sirskog.
Kako prenosi Financial Times, predsednik Vladimir Zelenski je pod pritiskom ulica sazvao sastanak najviših vojnih zapovednika kako bi konsultovao podređene oficire o statusu Sirskog, što Merkuris ocenjuje kao neobičan metod komandovanja koji služi da se odgovornost za smenu prebaci na vojsku.
Spekuliše se da bi Sirskog mogao zameniti šef vojne obaveštajne službe Kirilo Budanov, dok bi resori odbrane i spoljnih poslova, gde trenutno privremene funkcije obavljaju Jani Hana i Sibiga, mogli ostati u prelaznom statusu do avgustovskog zasedanja Vrhovne rade koja je poslata na produženi odmor jer je odbila da izglasa policijskog zvaničnika Klimenka, predviđenog za sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu.
Ukoliko se ove rokade realizuju, kompletan ukrajinski odbrambeni aparat vodiće obaveštajci bez direktnog iskustva u komandovanju na bojnom polju.
Unutar same vojske bukti sukob oko strategije; smenjeni ministar Fedorov bio je eksponent skupe i resursno intenzivne ofanzive dronovima koja je, prema rečima Sirskog, lišila kopnene snage neophodnih sredstava na frontu gde trpe konstantne gubitke.
Dok Financial Times kritikuje Sirskog da nema plan za pobedu već samo za puko držanje pozicija, Merkuris napominje da adekvatan plan za pobedu protiv sile poput Rusije objektivno ne postoji, a da je Fedorovljeva strategija samo ubrzala gubitak Donbasa i dala Moskvi povod za uvođenje pomorske blokade odeskih luka.
Ragozin u svom tekstu potvrđuje ove teze, navodeći da svako zapadno odbijanje mirovnih predloga vodi u novu fazu eskalacije nakon koje Ukrajina izlazi sa još lošijom pregovaračkom pozicijom i nepovratnim gubicima u ljudstvu i infrastrukturi, što je još 2022. godine prognozirao američki potpukovnik Danijel Dejvis.
Na samom pozicionom frontu, načelnik Generalštaba Vojske Ruske Federacije Valerij Gerasimov izvestio je o značajnom napretku u oblasti Dvorečne, stezanju klešta oko Orehova u Zaporoškoj oblasti i potpunom slamanju organizovanog ukrajinskog otpora u strateškom čvorištu Liman, gde je preostalo samo čišćenje izolovanih grupa, nakon čega se očekuje pad Svjatogorska i napad na selo Radgorodok prema Slavjansku.
Istovremeno, brigadni general Serhij Sorko, načelnik štaba 11. korpusa Oružanih snaga Ukrajine, javno je na Fejsbuku upozorio na hitnu potrebu za reformom vojske, naglasivši da se profesionalna diskusija i inicijativa tretiraju kao pretnja, što vodi direktno u poraz.
Ukrajinski magazin Strana, pozivajući se na izvore iz vojske, otkriva da Zelenski i Sirski insistiraju na neprekidnim kontraofanzivama isključivo iz političko-informativnih razloga kako bi dokazali Zapadu da Rusija nema inicijativu, iako u modernom ratu dronova strana koja napada trpi nemerljivo veće gubitke, što potvrđuju neuspešni pokušaji povratka Kupjanska i predgrađa Pokrovska.
Američki analitičar Skot Riter ocenjuje da kombinovani efekat ruskih vazdušnih udara, napredovanja na kopnu i političke krize u Kijevu ukazuje na dostizanje tačke loma ukrajinske odbrane pod uticajem strategije iscrpljivanja.
Kao prateći element globalne nestabilnosti, Merkuris navodi izveštaje nezavisnih medija o pretećem saopštenju iz vrha iranskog vojnog rukovodstva, u kojem se tvrdi da je nakon propasti memoranduma o razumevanju i američkih udara na iransku infrastrukturu strategija „strateškog strpljenja“ iscrpljena.
Anonimni zvaničnik najavio je pokretanje operacija protiv vojnih i strateških ciljeva Sjedinjenih Država i njihovih saveznika na Bliskom istoku, precizirajući da će primarne mete biti postrojenja za desalinizaciju vode, počevši od Kuvajta, što bi u slučaju realizacije moglo dovesti do humanitarne i geopolitičke katastrofe neviđenih razmera.



























Подршка Ирану да остави без воде војску западних звери