
Poruke koje stižu iz Moskve poslednjih dana sve češće se tumače kao signal, ne samo za Brisel, već pre svega za Vašington i Kijev.
Upravo tako je izjavu Dmitrija Medvedeva o mogućem ulasku Ukrajine u Evropsku uniju protumačio ekspert za međunarodnu bezbednost Mark Episkopos, koji smatra da se iza te poruke krije jasna politička namera.
Prema njegovom tumačenju, koje je izneo na društvenoj mreži X, stav Dmitrija Medvedeva nije samo unutrašnja politička poruka, već direktan signal Rusije upućen Sjedinjenim Državama i Ukrajini.
„Put Ukrajine ka članstvu u Evropskoj uniji postao je ključna tačka u pregovorima o mogućem mirovnom sporazumu. To vidim kao signal da prozor za rešavanje sukoba ne može ostati otvoren zauvek“, naveo je Mark Episkopos.
U toj interpretaciji, izjava Dmitrija Medvedeva dobija dodatnu težinu jer dolazi u trenutku kada se pitanje evropske integracije Ukrajine sve više vezuje za širu bezbednosnu arhitekturu.
Drugim rečima, više nije reč samo o političkom ili ekonomskom procesu, već o temi koja direktno ulazi u zonu strateškog nadmetanja.
Sam Dmitrij Medvedev, kao zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije, otišao je i korak dalje. On je pozvao Rusiju da radikalno preispita svoj dosadašnji odnos prema evropskim integracijama Ukrajine, ali i drugih susednih zemalja.
U njegovom viđenju, Evropska unija više nije ono što je bila, već se, kako tvrdi, de fakto transformisala u vojni blok.
Takva ocena nije izrečena usput. Medvedev smatra da upravo zbog, kako kaže, militarističke politike Evropske unije, Moskva treba da odustane od ranije tolerancije prema širenju EU na istok.
U toj logici, ulazak susednih država u Evropsku uniju više se ne posmatra kao neutralan proces, već kao deo šire bezbednosne dinamike.
U pozadini svega ostaje pitanje koje se ne izgovara uvek direktno, ali se provlači kroz sve ove izjave – koliko su pregovori zaista otvoreni i koliko dugo mogu ostati takvi.
Ako je, kako tvrdi Mark Episkopos, ovo signal da vreme za dogovor nije neograničeno, onda svaka sledeća izjava, bilo iz Moskve, Vašingtona ili Brisela, dobija dodatnu težinu.
A to obično znači da se prostor za kompromis polako sužava, čak i kada se o tome govori između redova.


























