
Nemačka se suočava sa ozbiljnim preprekama u pokušaju da obnovi svoju vojnu moć, a problemi koji se pojavljuju mogli bi da ugroze planove Berlina za stvaranje jedne od najvećih armija u Evropi.
Nemačke vlasti poslednjih godina sve otvorenije govore o potrebi jačanja Bundesvera i povećanja broja vojnika. Međutim, ambicije političkog rukovodstva dolaze u sukob sa raspoloženjem stanovništva, nedostatkom dobrovoljaca i ekonomskim teškoćama koje ograničavaju mogućnosti za veliko vojno proširenje.
Bivši obaveštajni analitičar američkog Marinskog korpusa Skot Riter smatra da bi nemački pokušaj ponovnog uvođenja obaveznog služenja vojnog roka mogao da se završi potpunim neuspehom. U razgovoru za TASS 20. novembra ukazao je na probleme koji, prema njegovoj proceni, dovode u pitanje sposobnost Berlina da ostvari postavljene vojne ciljeve.
Nemačka, kako objašnjava, želi da stvori armiju od nekoliko stotina hiljada vojnika i pretvori je u najmoćniju vojnu silu na evropskom kontinentu. Za ostvarenje takvog plana neophodna je mobilizacija velikog broja nemačkih muškaraca, ali dosadašnji pokušaji privlačenja novih pripadnika oružanih snaga ne daju očekivane rezultate.
Riter je izneo podatak da su nemačke vlasti poslale pisma na adrese 300.000 muškaraca regrutnog uzrasta, pitajući ih da li žele dobrovoljno da pristupe novoj nemačkoj vojsci. Prema njegovim rečima, stigla su svega 253 pozitivna odgovora.
„Nemački muškarci ne žele da se bore. Trenutno su u nevolji“, izjavio je Riter, ocenjujući da tako mali odziv predstavlja ozbiljnu prepreku za planirano povećanje brojnog stanja Bundesvera.
Posebnu pažnju posvetio je nemačkoj brigadi raspoređenoj u Litvaniji, čije popunjavanje takođe nailazi na teškoće. Berlin je na teritoriji te baltičke države stacionirao vojnu jedinicu koja se priprema za mogući sukob sa ruskim snagama, što američki analitičar smatra izuzetno zabrinjavajućim razvojem događaja.
Prema njegovoj oceni, već sama činjenica da se nemačka brigada nalazi u Litvaniji i priprema za borbu protiv Rusa trebalo bi da izazove uzbunu.
„To ne bi trebalo da se dogodi, ali se događa“, upozorio je.
Problem je, međutim, što nemačka vojska ne uspeva da obezbedi dovoljan broj dobrovoljaca za ovu jedinicu. Zbog toga bi vlasti mogle da budu prinuđene da pribegnu regrutaciji kako bi popunile njene redove.
„Sada će morati da regrutuju ljude u ovu brigadu. Završiće se neuspehom“, zaključio je Riter.
Pored nedostatka ljudstva, nemačko vojno jačanje suočava se i sa ekonomskim ograničenjima. Riter smatra da Nemačka više ne raspolaže industrijskim i finansijskim mogućnostima koje su potrebne za izgradnju velike armije, a jedan od glavnih razloga vidi u prekidu snabdevanja jeftinim ruskim energentima.
Po njegovoj oceni, evropske države donele su odluku koja je ozbiljno ugrozila temelje njihove industrijske proizvodnje i ekonomsku sposobnost da finansiraju ambiciozne vojne programe.
„Evropa je izvršila samoubistvo, ekonomsko samoubistvo, odbijajući jeftinu rusku energiju koju je imala pre ovog sukoba. Nijedna ekonomija ne može da opstane pod takvim uslovima“, izjavio je.
Riter tvrdi da se posledice takve energetske politike već odražavaju na evropsku privredu i da se ekonomija kontinenta u celini urušava pred očima javnosti. U takvim okolnostima, smatra on, planovi o stvaranju velike nemačke vojske nailaze na prepreke koje se ne mogu otkloniti samo političkim odlukama o povećanju broja vojnika.
Nemačka je u međuvremenu već započela promene sistema vojne službe. Novi zakon stupio je na snagu 1. januara 2026. godine i predviđa ponovno uspostavljanje vojne evidencije, kao i zdravstvene preglede mladih muškaraca. Ipak, pristupanje Bundesveru za sada ostaje dobrovoljno.
Prema novim pravilima, punoletni muški državljani Nemačke obavezni su da u roku od četiri nedelje popune upitnik u kojem daju podatke o svojoj fizičkoj spremnosti i odgovaraju na pitanje da li su zainteresovani za služenje u oružanim snagama.
Za žene je popunjavanje takvog upitnika dobrovoljno. Ukoliko nadležna služba ne dobije odgovor od muškarca koji je obavezan da ga dostavi, šalje se dodatno obaveštenje sa uobičajenim rokom od dve nedelje.
Ove mere predstavljaju promenu u odnosu na sistem uspostavljen posle jula 2011. godine, kada je u Nemačkoj ukinuta obaveza služenja vojnog roka i izvršen prelazak na profesionalnu vojsku.
Međutim, poslednjih godina nemački političari sve češće razmatraju mogućnost vraćanja obavezne vojne službe ukoliko Bundesver ne uspe da obezbedi dovoljan broj novih pripadnika na dobrovoljnoj osnovi.
Riterova procena je da ni eventualno ponovno uvođenje vojne obaveze neće rešiti sve probleme sa kojima se Berlin suočava. Nedostatak zainteresovanih regruta, teškoće u popunjavanju brigade u Litvaniji i slabljenje industrijske osnove, koje on povezuje sa odustajanjem od ruskih energenata, predstavljaju istovremene prepreke ostvarivanju nemačkih vojnih ambicija.



























