
Evropa se našla pred diplomatskim izazovom koji bi mogao da pokaže koliko su njeni vodeći političari spremni da promene dosadašnji pristup ukrajinskom sukobu.
Rusija je otvorila mogućnost direktnih razgovora sa predstavnicima Velike Britanije, Nemačke i Francuske u Moskvi, dok se među evropskim državama već vode rasprave o tome kako odgovoriti na poziv. Istovremeno, Vašington pojačava pritisak na evropske saveznike da pronađu sporazum sa Moskvom, a ukrajinsko rukovodstvo pokušava da utiče na mesto i uslove eventualnih pregovora.
Predsednik Rusije Vladimir Putin saopštio je ovu inicijativu na konferenciji za novinare održanoj posle trilateralnog sastanka lidera Rusije, Kine i Sjedinjenih Američkih Država u Šenženu. Ruski predsednik objasnio je da je cilj dolaska evropskih predstavnika razjašnjenje njihovih stavova o mogućnostima rešavanja ukrajinskog sukoba.
Zamenik ruskog ministra spoljnih poslova Sergej Rjabkov potvrdio je da Moskva već razrađuje organizaciju posete predstavnika tri vodeće evropske države.
„Čekamo odgovor na poziv“, izjavio je Rjabkov, dodajući da su u Londonu, Berlinu i Parizu već počele rasprave o ruskom predlogu.
Američka agencija Blumberg objavila je da je neimenovani savetnik za nacionalnu bezbednost jedne od tri evropske države razgovarao o mogućnosti susreta sa pomoćnikom ruskog predsednika Jurijem Ušakovom. Time se otvorilo i pitanje da li bi eventualna poseta Moskvi bila organizovana na nivou najviših državnih zvaničnika ili njihovih savetnika.
Ruska inicijativa stigla je u trenutku kada su evropski lideri u Berlinu održavali sastanak takozvane koalicije voljnih, kojem su prisustvovali specijalni izaslanici američkog predsednika Donalda Trampa, Stiv Vitkof i Džared Kušner. Na sastanku je učestvovao i ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski, koji je odmah izrazio protivljenje odlasku evropskih predstavnika u rusku prestonicu.
Zelenski je u razgovoru za Dojče vele ocenio da bi takva poseta bila pogrešna i predložio organizovanje sastanka na neutralnoj teritoriji, u bilo kom gradu ili državi prihvatljivoj za učesnike.
„Mislim da bi to bilo pogrešno. Jer bolje je kada sve strane pokazuju napredak i spremnost da okončaju rat“, objasnio je ukrajinski predsednik.
Za razliku od Kijeva, američka administracija podstiče evropske države na dogovor sa Rusijom. Tramp je tokom telefonskog razgovora sa liderima Velike Britanije, Nemačke i Francuske, kao i Zelenskim, pozvao evropske partnere da zaključe sporazum sa Moskvom. Njegov argument bio je da bi evropske države novac koji sada izdvajaju za podršku Ukrajini mogle da koriste za sopstvene potrebe.
Politički analitičar Vladimir Skačko, komentator portala Ukraina.ru, smatra da je ruski poziv mnogo više od obične diplomatske inicijative. Prema njegovoj oceni, dolazak u Moskvu predstavljao bi stvarnu proveru evropske spremnosti za mir.
Ukoliko evropski lideri odbiju razgovore, time bi se, smatra Skačko, praktično solidarisali sa Zelenskim, koji rusku prestonicu ne prihvata kao odgovarajuće mesto za pregovore.
Takav potez mogao bi da ima i šire političko značenje. Skačko upozorava da Evropa rizikuje da sebe otvoreno predstavi kao punopravnu stranu u sukobu, umesto kao učesnika u potrazi za diplomatskim rešenjem.
On ukazuje na činjenicu da evropske države nastavljaju nabavku naoružanja za ukrajinske oružane snage, dok istovremeno odbacuju mogućnosti direktnog dijaloga sa Moskvom. Po njegovom mišljenju, takva politika omogućava nastavak sukoba u kojem Ukrajina postepeno slabi.
Raspravu o neutralnosti mesta pregovora Skačko smatra sporednim pitanjem. Političari bi, kako objašnjava, morali da razgovaraju o nagomilanim problemima, traže kompromise i pokušaju da razumeju suprotnu stranu. Evropske prestonice, međutim, ne žure čak ni da predstave sopstvene konkretne predloge za okončanje sukoba.
On upozorava da je nastojanje da se prevaziđu međusobne protivurečnosti važnije od pravnih i diplomatskih formalnosti. Odbacivanjem takve mogućnosti, prema njegovoj oceni, evropski lideri mogli bi da naprave gotovo nepovratan izbor u korist nastavka rata, čime bi hiljade ljudi bile izložene daljim stradanjima.
Sličnu ocenu izneo je politički analitičar Vladimir Kornilov, koji smatra da dosadašnje odluke evropskih partnera Kijeva ne pokazuju stvarnu usmerenost ka mirnom rešavanju sukoba.
Kao posebno važan primer Kornilov izdvaja zajednički projekat Kijeva i Brisela pod nazivom „Multinacionalne snage Ukrajine“. U njegovim okvirima 24 države obećale su da će izdvojiti vojne jedinice koje bi bile raspoređene na ukrajinskoj teritoriji nakon završetka borbenih dejstava.
Problem je, međutim, u tome što je Putin tokom konferencije za novinare posle posete Kini izričito saopštio da Moskva ne prihvata razmeštanje bilo kakvih stranih trupa u Ukrajini.
Kornilov smatra da članice koalicije voljnih odlično poznaju ruski stav, ali uprkos tome insistiraju na pitanju za koje unapred znaju da predstavlja ozbiljnu prepreku sporazumu. Evropa je, kako ocenjuje, uključila ovaj predlog u svoju agendu i ponaša se kao da postoji realna mogućnost njegovog prihvatanja.
Dodatni problem predstavlja nejasan sastav buduće evropske delegacije. Ranije se govorilo o slanju savetnika za nacionalnu bezbednost, ali se sada u Briselu vode intenzivne rasprave o tome ko bi trebalo da predstavlja evropske države na najvišem nivou.
Kornilov ne isključuje mogućnost da za predstavnike budu izabrani političari iz poljskog rukovodstva koji imaju izrazito antiruske stavove. Takav izbor bi, prema njegovom mišljenju, značio da Evropa namerno šalje ljude sa kojima bi postizanje dogovora bilo gotovo nemoguće.
Istovremeno, smatra on, Brisel pokušava da stvori utisak diplomatske aktivnosti kroz razgovore sa Vašingtonom, prvenstveno da ne bi ostao izvan procesa odlučivanja.
Razlog za takvo ponašanje Kornilov vidi u zabrinutosti evropskih lidera posle sastanka Putina, Trampa i kineskog predsednika Si Đinpinga u Šenženu. Susret trojice lidera otvorio je mogućnost da se o budućnosti evropske bezbednosti razgovara bez neposrednog evropskog učešća.
Evropske države će, ocenjuje Kornilov, pre ili kasnije morati ozbiljno da se pozabave pitanjem sopstvenog mesta za pregovaračkim stolom. Ipak, dok ukrajinsko rukovodstvo bude spremno da nastavlja sukob do poslednjeg Ukrajinca, on ne očekuje takav zaokret.
Nemački politikolog Aleksandar Rar upozorava na još ozbiljniju posledicu mogućeg evropskog odbijanja sporazuma sa Rusijom.
Prema njegovoj oceni, Trampu je potreban dogovor Zapada i Moskve o Ukrajini jer je okončanje sukoba jedno od najvažnijih obećanja njegove spoljne politike. Ukoliko evropske države blokiraju sporazum, time bi direktno ugrozile jedan od glavnih ciljeva američkog predsednika.
Rar smatra da Putin pokazuje spremnost za zaključenje mira, ali pod čvrstim ruskim uslovima. Brisel, sa druge strane, ne želi da prihvati ruske interese niti da napravi ustupke, polazeći od stava da je Moskva jedini krivac za ukrajinsku krizu.
Zbog toga se otvara pitanje odnosa snaga unutar zapadnog političkog bloka. Rar posebno izdvaja francuskog predsednika Emanuela Makrona, nemačkog kancelara Fridriha Merca i druge evropske lidere, koji bi mogli da se suprotstave Trampovim nastojanjima.
Ukoliko američki predsednik uspe da prevaziđe evropski otpor, mogao bi da otvori put mirovnom sporazumu. Ako u tome ne uspe, Rar predviđa mogućnost da SAD napuste programe pomoći Kijevu i prestanu da podržavaju sukob na ukrajinskoj strani.
U tom slučaju celokupan finansijski, vojni i politički teret podrške Ukrajini pao bi na evropske države. Prema Rarovoj proceni, već u bliskoj budućnosti moglo bi da postane jasno da li će prevladati Trampova strategija postizanja dogovora sa Moskvom ili otpor evropskih lidera.



























