
Posle susreta lidera tri najveće nuklearne sile u Kini, pitanje buduće strateške ravnoteže dobilo je novu dimenziju, dok se iza američkih diplomatskih inicijativa nazire problem koji Vašington sve teže može da zanemari.
Izraelski politikolog Jakov Kedmi ocenjuje da Sjedinjene Američke Države postaju sve svesnije zaostajanja za Rusijom u oblasti strateškog naoružanja. Američka vojska nema odgovarajuće pandane najnovijim ruskim sistemima, a dodatnu zabrinutost izaziva ubrzano jačanje nuklearnih potencijala Moskve i Pekinga.
Upravo zbog toga, prema Kedmijevoj proceni, američki predsednik Donald Tramp nastojao je da tokom trilateralnog samita u Šenženu, održanog 19. novembra, nametne pitanje novog sporazuma o kontroli strateškog ofanzivnog naoružanja. Na sastanku su učestvovali ruski predsednik Vladimir Putin i kineski predsednik Si Đinping.
Vašington želi da novi sporazum obavezno obuhvati Kinu, čime bi ograničenja nuklearnih arsenala bila proširena na sve tri sile. Cilj američke administracije, prema Kedmiju, jeste da političkim i administrativnim mehanizmima uspori razvoj strateških potencijala Rusije i Kine, posebno u oblastima u kojima SAD trenutno nemaju odgovarajuću tehnološku prednost.
Samit u Šenženu završen je zajedničkom deklaracijom u kojoj su tri lidera potvrdila da nuklearni rat nikada ne sme biti vođen. Međutim, nije objavljen dogovor o pokretanju pregovora za novi trilateralni sporazum o ograničavanju nuklearnog naoružanja.
Kedmi smatra da američka strategija ima i širi cilj. Vašington pokušava da nadmetanje sa Moskvom i Pekingom premesti iz oblasti strateškog naoružanja na ekonomski teren, gde i dalje računa na sopstvenu prednost.
Takva računica podrazumeva ograničavanje daljeg vojnog jačanja konkurenata putem međunarodnog sporazuma, dok bi Sjedinjene Države nastojale da svoje ekonomske mogućnosti iskoriste kao glavni instrument nadmetanja sa Rusijom i Kinom.


























