Naslovnica ŽIVOT Veliki proboj u medicini: Jedna analiza krvi mogla bi da otkrije opasnost...

Veliki proboj u medicini: Jedna analiza krvi mogla bi da otkrije opasnost od demencije godinama unapred

Naučnici su napravili važan korak ka mogućnosti da se ozbiljni problemi sa pamćenjem otkriju mnogo pre nego što čovek primeti prve simptome, a rezultati novog istraživanja otvaraju pitanje koliko rano medicina može da prepozna promene koje nastaju u mozgu.

Zaboravljanje imena, teškoće u pronalaženju reči ili povremeni problemi sa koncentracijom često se pripisuju prirodnom starenju. Međutim, kod određenog broja ljudi takve promene mogu predstavljati početak ozbiljnijeg kognitivnog propadanja, koje se razvija postepeno, tokom više godina.

Jedan od najvećih izazova savremene medicine jeste mogućnost da se osobe sa povećanim rizikom prepoznaju dok još nemaju nikakve tegobe. Upravo zbog toga istraživači već godinama pokušavaju da pronađu pouzdane pokazatelje u krvi koji bi mogli da otkriju promene povezane sa Alchajmerovom bolešću.

Novo istraživanje američke klinike Mejo, objavljeno 16. novembra 2026. godine u stručnom časopisu JAMA Neurology, pokazalo je da određeni protein u krvi može pomoći lekarima da procene verovatnoću razvoja blagih kognitivnih smetnji ili demencije tokom narednih pet ili deset godina.

Reč je o biomarkeru poznatom kao p-tau217, odnosno fosforilisanom tau proteinu 217, čija je povećana koncentracija povezana sa promenama u mozgu karakterističnim za Alchajmerovu bolest.

Posebno je značajno što su istraživanjem obuhvaćeni ljudi koji u trenutku ispitivanja nisu imali primetne probleme sa pamćenjem ili drugim misaonim sposobnostima.

Naučnici su analizirali podatke 1.644 učesnika istraživanja starenja klinike Mejo i još 534 osobe uključene u međunarodni istraživački program posvećen Alchajmerovoj bolesti. Učesnici su imali između 60 i 90 godina, a tokom praćenja prolazili su kroz analize krvi, genetska testiranja i ponovljene provere kognitivnih sposobnosti.

Rezultati su pokazali jasnu povezanost između povećane koncentracije proteina p-tau217 i većeg rizika od budućeg kognitivnog propadanja. Starost je takođe imala veoma važnu ulogu, dok su pol i određene genetske karakteristike korišćeni za precizniju individualnu procenu.

Brojke koje pokazuju koliko rizik može da poraste

Jedan od najupečatljivijih rezultata odnosi se na procenu rizika kod žena starosti 75 godina koje nemaju genetsku varijantu APOE e4, povezanu sa povećanom verovatnoćom razvoja Alchajmerove bolesti.

Kod žene sa relativno niskom koncentracijom proteina p-tau217, procenjena verovatnoća razvoja blagih kognitivnih smetnji tokom narednih pet godina iznosila je svega pet odsto.

Međutim, kod žene istih godina sa povećanom koncentracijom tog proteina, procenjeni rizik dostizao je 16 odsto.

Razlika je bila još izraženija kada su istraživači posmatrali period od deset godina. U prvom slučaju procenjeni rizik iznosio je 12 odsto, dok je kod povećane koncentracije biomarkera dostizao 35 odsto.

Starost je dodatno menjala rezultate. Kod osoba sa istom povišenom koncentracijom proteina, procenjeni petogodišnji rizik od blagih kognitivnih smetnji kretao se od šest odsto u 65. godini do čak 37 odsto u 85. godini.

Ovi podaci ne znače da će svaka osoba sa povećanom koncentracijom biomarkera razviti demenciju. Oni pokazuju statističku verovatnoću, a ne sigurnu prognozu za pojedinca.

Kako jedna analiza krvi može da otkrije promene u mozgu

Alchajmerova bolest povezana je sa nakupljanjem abnormalnih proteina u mozgu, uključujući amiloid beta i izmenjene oblike tau proteina. Takve promene mogu da počnu mnogo godina pre nego što se pojave teškoće sa pamćenjem.

Do sada su se za otkrivanje pojedinih promena povezanih sa ovom bolešću koristile i složenije metode, uključujući PET snimanje mozga i analizu cerebrospinalne tečnosti.

Prednost analize krvi jeste u tome što je znatno jednostavnija, manje invazivna i potencijalno dostupnija većem broju ljudi.

Ipak, novi pristup ne zasniva se samo na jednom laboratorijskom rezultatu. Istraživači su koncentraciju biomarkera kombinovali sa starošću, polom i genetskim faktorima kako bi dobili individualnu procenu rizika.

Alisija Alhesiras-Šimnih, istraživač laboratorijske medicine i patologije klinike Mejo i prva autorka studije, objasnila je da je cilj da se pacijentima pruži konkretnija procena budućeg rizika, umesto jednostavnog odgovora da li je test pozitivan ili negativan.

Takav pristup mogao bi da promeni način na koji lekari razgovaraju sa pacijentima o njihovom kognitivnom zdravlju.

Zašto bi otkrivanje rizika deset godina unapred bilo važno

Jedno od najvažnijih pitanja jeste šta medicina može da učini ukoliko se povećani rizik otkrije mnogo pre pojave prvih simptoma.

Trenutno se sprovode klinička ispitivanja terapija čiji je cilj da uspore ili odlože kognitivno propadanje kod osoba sa promenama povezanim sa Alchajmerovom bolešću, ali bez razvijenih simptoma.

Među njima su istraživački programi AHEAD 3-45 i TRAILBLAZER-ALZ 3, koji ispituju mogućnosti ranog terapijskog delovanja na amiloidne promene u mozgu.

Neurolog klinike Mejo Ronald Petersen ističe da bi individualne procene rizika mogle postati veoma značajne ukoliko se pokaže da preventivne terapije zaista mogu da odlože razvoj kognitivnih problema.

Drugim rečima, saznanje da određena osoba ima povećanu verovatnoću razvoja bolesti tokom naredne decenije moglo bi jednog dana da pomogne lekarima da odluče kome bi rano lečenje donelo najveću korist.

Međutim, za takvu primenu potrebno je prethodno dokazati efikasnost i bezbednost preventivnih terapija.

Da li bi zdravi ljudi već sada trebalo da rade ovaj test

Uprkos obećavajućim rezultatima, istraživači naglašavaju da metoda još nije spremna za rutinsko testiranje osoba koje nemaju simptome kognitivnog propadanja.

Postoje i važna ograničenja. Model za procenu rizika razvijen je na osnovu podataka jedne istraživačke populacije, a njegova pouzdanost mora dodatno da se proveri kod različitih grupa stanovništva i uz korišćenje drugih laboratorijskih testova za isti biomarker.

Takođe, povećana koncentracija p-tau217 ne predstavlja automatsku dijagnozu Alchajmerove bolesti niti znači da će osoba neizbežno razviti demenciju.

Važno je razlikovati i blage kognitivne smetnje od demencije. Osobe sa blagim smetnjama mogu imati primetne probleme sa pamćenjem ili razmišljanjem, ali uglavnom zadržavaju sposobnost samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Kod demencije su teškoće izraženije i značajnije utiču na svakodnevni život.

Zbog toga se rezultati ovakvih analiza ne mogu posmatrati odvojeno od drugih zdravstvenih podataka i kliničkog pregleda.

Istraživanje klinike Mejo ipak predstavlja značajan korak u razvoju medicine koja bi mogla da prepozna rizik od neurodegenerativnih bolesti znatno pre pojave simptoma.

Ako buduća istraživanja potvrde pouzdanost metode i ako se razviju efikasni preventivni tretmani, jednostavna analiza krvi mogla bi postati važan instrument za planiranje ranog medicinskog delovanja.

Time bi se otvorila mogućnost da se borba protiv Alchajmerove bolesti i pojedinih oblika demencije jednog dana započne dok čovek još ima potpuno očuvano pamćenje i normalne misaone sposobnosti.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime