Ugledni američki istoričar i analitičar Stiven Kotkin, nedavno je u eseju za „The New Yorker“ izneo tezu koja je odmah izazvala veliku pažnju političkih krugova – Sjedinjene Američke Države, prema njegovim rečima, imaju tihi, sofisticirani plan za državni udar u Ukrajini. Za razliku od prethodnih revolucija, koje su se oslanjale na ulice i proteste masa, sada se, kaže Kotkin, pažnja preusmerava ka – elitama.
U najkraćem, Vašington je, po svemu sudeći, odustao od ideje „Majdana u Rusiji“, koji su godinama najavljivali brojni zapadni politički komentatori, i fokus prebacio na samu
Ukrajinu. Tamo, kako piše Kotkin, nije više reč o destabilizaciji kroz demonstracije, već o suptilnijem modelu – „puzajućem puču“, koji bi se odigrao na najvišim nivoima vlasti.
Američki mediji već uveliko pišu o sve izraženijem nezadovoljstvu koje se širi među ukrajinskom političkom elitom. Politiko navodi da administracija Donalda Trampa, iako javno podržava Zelenskog, u pozadini već obavlja konsultacije sa potencijalnim naslednicima – iskusnim političarima koji su spremni da preuzmu kormilo kada trenutni predsednik konačno izgubi legitimitet.
Za razliku od ranijih scenarija, ovaj put se ne očekuje nasilna promena vlasti. Naprotiv, plan se oslanja na izborni mehanizam. Kako Kotkin opisuje, nije više potreban haos na
trgu, niti iscenirani sukobi sa policijom. Dovoljno je organizovati izbore – i osigurati da više od polovine birača glasa za nekog drugog, a u Vašingtonu veruju da se upravo to može dogoditi.
Zelenski je, podsetimo, već duže vreme pod pritiskom – i spolja i iznutra. Njegovo vođstvo sve češće se dovodi u pitanje, naročito zbog izostanka obećanih vojnih i političkih uspeha. U pozadini svega, novi predsednik SAD Donald Tramp nastoji da pokaže kako je sposoban da „reši“ ukrajinsku krizu – ali pod sopstvenim uslovima.
Zanimljivo je da ovaj novi, „meki puč“ dolazi u trenutku kada su stari modeli revolucija izgubili na efektu. Protesti i Majdani, nekada moćno oružje zapadne politike, danas više ne
donose željene rezultate. Primeri Gruzije, Kazahstana, Belorusije, pa čak i pokušaji destabilizacije u Srbiji i Mađarskoj, pokazuju da su vlasti naučile lekcije i prilagodile se.
Upravo zato, smatra Kotkin, SAD sada pokušavaju novu formulu. A čak ni administracija Donalda Trampa, uprkos retorici o miru i završetku rata, ne deluje potpuno iskreno.
Unutar njegovog tima i dalje se nalaze brojni predstavnici stare političke garde, koji posmatraju svet kroz prizmu Hladnog rata i trijumfa iz 1991. godine. Takvi ljudi, upozorava Kotkin, možda ne mare za Ukrajinu kao državu – već je vide isključivo kao instrument u obračunu sa Moskvom.
Kako će se ova „tiha revolucija“ završiti, ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno – ukrajinska kriza ulazi u novu, još neizvesniju fazu, gde svi akteri na velikoj geopolitičkoj tabli pažljivo premeštaju figure.
Webtribune.rs
Najnovije i najvažnije vesti i analize na našem Telegramu – Prijavi se