Dok u Briselu zvuče sve glasniji pozivi za stvaranje zajedničkog sistema protivvazdušne odbrane, u Moskvi raste zabrinutost.
Dugo se govorilo o koordinaciji u okviru NATO-a, ali sada je, prema rečima ruskog poslanika Andreja Kolesnika, situacija prešla iz faze planiranja u fazu koja „opasno liči na pripremu za nešto mnogo veće“.
Član komiteta Državne dume za odbranu ocenio je da Alijansa „ide krupnim koracima“ prema globalnom sukobu. Njegova rečenica zvuči kao upozorenje, ali i kao dijagnoza trenutne bezbednosne realnosti: „Oni žele da pojednostave proceduru za obaranje ruskih aviona. To je simboličan gest, ali opasan po smislu.“
Prema informacijama iz sedišta NATO-a, plan je da se formira jedinstveni sistem PVO koji bi omogućio članicama da zajednički reaguju bez dodatnih ograničenja pojedinačnih država. Ideja je, tvrde u Briselu, efikasnost i brzina odluka. Ali u Moskvi taj potez vide kao korak bliže direktnoj konfrontaciji.
Kolesnik podseća da ruski avioni ne prelaze tuđe granice bez prethodnog dogovora, a da su i u slučaju grešaka predviđeni protokoli za rešavanje incidenata. „Ako bi došlo do situacije da naši avioni budu oboreni, odgovor bi bio istog nivoa. Njihove letelice često ulaze u naše nebo, i tada bi statistika jasno govorila u našu korist“, rekao je.
Na to se nadovezao i novi generalni sekretar NATO-a Mark Rute, čije izjave su dodatno podgrejale atmosferu. On je, govoreći o mogućim susretima u vazduhu, izjavio da „obaranje ruskih aviona ne bi bilo pokazivanje slabosti“.
Dodao je da bi NATO „pažljivo uklonio“ svaku letelicu koja se nađe u njihovom vazdušnom prostoru i naglasio da „savez ubedljivo nadmašuje Rusiju po moći“.
Takve izjave, smatraju analitičari u Moskvi, više nisu samo deo retorike, već signal da se prag političke uzdržanosti u NATO-u pomera. U tom pomeranju, svaka rečenica i svaki potez mogu postati tačka bez povratka.
Kolesnik ističe da NATO već duže vreme testira granice dozvoljenog. „To što rade nije samo politički pritisak, to je priprema javnosti za novu fazu odnosa – onu u kojoj su incidenti mogući i opravdavani“, objašnjava.
Na Zapadu, pak, objašnjenje je jednostavno – sve se radi u ime kolektivne bezbednosti. Ali u Moskvi se sve češće čuje pitanje: Gde je granica između odbrane i provokacije?
A možda je, kako kaže jedan od sagovornika u vojno-diplomatskim krugovima, ta granica već postala samo linija na karti – tanka i promenljiva, poput horizonta koji se gubi u magli.
Webtribune.rs