Naslovnica SPEKTAR Šta se dogodilo kada su talibani poslednji put preuzeli Avganistan?

Šta se dogodilo kada su talibani poslednji put preuzeli Avganistan?

Kada su talibani u nedjelju zauzeli Kabul i ušli u predsedničku palatu, objavili su saopštenje: „Uskoro će zaživeti bivši naziv Avganistana.“

Naime, zemlja koja se počela intenzivno graditi nakon američke invazije 2001. godine, što je koštalo oko dva biliona dolara, uskoro bi trebala dobiti novo ime – Islamski Emirat Avganistan.

To je ime imala između 1996. i 2001. u razdoblju koje sada služi kao jedina referentna tačka za ono što Afganistanci i međunarodna zajednica mogu očekivati ​​od nove vlade u Kabulu.

Mnogi se pitaju kako će hiljade pobunjenika koji su poslednje dve decenije vodili gerilski rat sada upravljati državom.

Poslednji put kada su talibani vladali Avganistanom, režim je vlast koncentrisao u uskom krugu bivših pobunjenika koji su 1980-ih pomogli u svrgavanju Sovjeta. Ta grupa je izašla iz građanskog rata 1990-ih, obećavajući vlast vođenu strogim tumačenjem šerijatskog prava. Njihova vizija dovela je do nasilne, represivne i nestabilne nacije.

Prvi emirat postavljen je 1996. godine, nedugo nakon dolaska talibana u Kabul.

Krajem septembra te godine borci su mučili i ubili bivšeg predsednika Nadžibulaha, a zatim mu telo obesili na banderu. U roku od mesec dana talibani su na ulice poslali „moralnu policiju“, koja je nadgledala sleđenje šerijatskog zakona.

Muškarci su bili prisiljeni da puštaju bradu. Žene su morale da nose burke, odevni predmet koji prekriva celo lice i telo. Škole za devojčice su zatvorene. Žene koje bi na javna mesta izašle bez pratnje muške osobe mogle su biti premlaćene. Fudbal je bio zabranjen, kao i muzika; osim one verske.

Talibanska vlada držala je javna pogubljenja na stadionu „Ghazi“ u Kabulu.

Svet je povremeno bacao pogled na zemlju, iako je fotografisanje bilo tehnički zabranjeno.

Na jednom snimku se vidi kako avganistanska majka mora klečati na stadionu i kako je streljaju.

Režim je povremeno pokušavao steći međunarodni legitimitet.

Talibani su hteli poslati veleposlanika na skupštinu UN-a.

U oktobru 1996. godine, lider talibana Mohamad Omar poslao je pismo američkim zvaničnicima u kojem tvrdi da „talibani visoko ciene SAD, cene pomoć SAD tokom džihada protiv Sovjeta i žele dobre odnose s tom zemljom“.

Emirat je pokušao kopirati format moderne države.

Na primjer, imao je ministre zdravlja i trgovine. Postojao je guverner banke. Ali, mnogi od tih dužnosnika bili su zapravo bivši vojni komadanti sa završenom medresom, islamskom školom.

Tada je, kao i sada, međunarodna zajednica morala odlučiti hoće li i na koji način biti aktivna u režimu koji je smatrala vrednim osude.

Izaslanik Lakhdar Brahimi sreo se 1998. s Mohamadom Omarom kako bi razgovarao o humanitarnom pristupu.

„Tri sata smo vodili pravi razgovor, iako smo sve vreme sedili na podu“, prisetio se kasnije Brahimi.

Kako je postalo sve očiglednije da talibani krše ljudska prava, došlo je do nestanka bilo kakvih međunarodnih odnosa.

Omar je retko napuštao Kandahar, a komunicirao je uglavnom putem glasnika.

Njegova policija spaljivala je cela sela.

Haotično okruženje koje je omogućilo uspon talibana takođe je otežavalo upravljanje državom.

Kada je Omarova kuća u Kandaharu uništena u eksploziji bombe, Osama bin Laden pomogao je u finansiranju njegove nove palate.

Do 1998. Bin Laden je počeo nuditi intervjue stranim medijima iz svog šatora na jugu Avganistana.

Nakon što je Bin Laden 1998. optužen za napad na američka veleposlanstva u Nairobiju i Dar-es-Salaamu, Klintonova administracija ispalila je rakete na Avganistan.

SAD je sledeće godine uveo sankcije talibanskoj vladi.

Talibani su 2000. godine, ponovo tražeći međunarodnu pomoć, poništili edikt kojim se ženama onemogućuje rad u međunarodnim humanitarnim agencijama.

Ali teroristički napadi 11. septembra 2001. brzo su doveli do izbacivanja talibana iz vlade.

Poslednjih godina su se analitičari počeli pitati kako bi mogao izgledati novi talibanski režim.

„Talibani nakon 2001. pokazali su se kao više politička organizacija, koja je otvorenija uticaju spoljnih faktora“, napisao je Tomas Rutig u radu na „West Pointu“.

Drugi su takođe ukazali na globalnu perspektivu današnjih pripadnika talibana.

(index.hr)