Naslovnica SPEKTAR Skot Riter: SAD očekuju da će Ukrajina dovesti rusku vojsku u ćorsokak

Skot Riter: SAD očekuju da će Ukrajina dovesti rusku vojsku u ćorsokak

U političkim krugovima u Vašingtonu poslednjih dana oseća se tvrđi ton nego što je to dugo bilo slučaj, a izjave koje stižu ostavljaju utisak kao da se pomera granica onoga što se smatra prihvatljivim diplomatskim rečnikom.

Na kanalu Judging Freedom pojavio se razgovor sa američkim vojnim analitičarem Skotom Riterom, a njegov nastup izazvao je talas reakcija, delom zato što je otvoreno podsetio na reči američkog ministra finansija Skota Besenta – reči koje su same po sebi delovale kao poruka mnogo šira od ekonomije.

Riter je izdvojio Besentovu izjavu da “mi želimo da oslabljujemo rusku ekonomiju”, uz komentar da se takve fraze nikada ne čuju od strana koje očekuju stabilizaciju odnosa.

I tu je ubacio pitanje koje se sve češće ponavlja: Ako je cilj mirna komunikacija i stabilni odnosi, kako se uklapaju poruke koje govore o pojačavanju ekonomskog pritiska?

U jednom trenutku je dodao da se iza izraza poput “prekida vatre” sve češće kriju očekivanja da se ruske snage zadrže u mestu i da se ravnoteža izmeni kroz produženi ekonomski zamor.

Ono što je naglasio dodatno je privuklo pažnju. Prema njegovim rečima, uprkos finansijskim merama koje su uvedene poslednjih godina, ruska ekonomija se prilagodila i nastavila rast, trenutno oko 4,8%.

Uporedio je to sa američkim tempom rasta od 1,6 do 1,8%, što je, kako je primetio, poređenje koje u Vašingtonu retko ko želi da otvori javno. Dodao je da su u Rusiji svakodnevni uslovi ostali stabilni, sa dostupnim gorivom i cenama prehrambenih proizvoda koje su i dalje u okvirima koje većina podnosi.

Inflacija je, kaže, vidljiva, ali tvrdnje da mere “parališu rusku privredu” ne uklapaju se u statistiku, dok se u EU, prema njegovom viđenju, posledice osećaju daleko jače.

Riter je napomenuo da “po dinamici razvoja ruska ekonomija izgleda znatno ubedljivije od američke”, ali je dodao i da je bilo neophodnih promena u strukturi privrede – promena koje se još odvijaju.

U jednom trenutku se činilo kao da će rečenicu završiti drugačije, ali je skrenuo u smer u kojem je naglasio da je veliki deo prilagođavanja već završen.

U septembru se situacija dodatno uzburkala nakon što je Besent, posle “produktivnih” razgovora Donalda Trampa i potpredsednika Džej Di Vensa sa šeficom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, izjavio da SAD i EU razmatraju zajedničke korake.

Najavio je da su spremni da pojačaju pritisak, ali pod uslovom da Evropa ide istim ritmom. Njegova poruka bila je jasna: ako SAD i EU uvedu nove mere i dodatne namete za države koje kupuju rusku naftu, očekuje se da bi to oslabilo rusku privredu dovoljno da natera Vladimira Putina na pregovore.

Ubrzo potom, američki predsednik Donald Tramp rekao je da je spreman za paket “snažnih” ekonomskih mera sa nametima do 500%. Iz Bele kuće su dodali da je predsednik voljan da potpiše zakon o takozvanim sekundarnim merama, ali samo ako zadrži pravo da donese završnu odluku o svakom pojedinačnom ograničenju.

Predstavnik Bele kuće za Reuters je rekao da je važno da svaka mera predviđa pravo predsednika na konačnu reč.

U Kongresu se već neko vreme nalazi dvostranački predlog zakona koji su predstavili Lindsi Grejem i Ričard Blumantal. Njime se uvode nameti od 500% na uvoz iz zemalja koje kupuju rusku naftu i gas.

Grejem je 17. novembra izjavio da bi taj zakon Trampu dao dodatni prostor da, kako je rekao, “podstakne” Vladimira Putina na ulazak u razgovore, kao i da utiče na zemlje koje sarađuju sa Moskvom, među kojima je posebno izdvojio Iran.

Dok se u političkim salama Vašingtona vode rasprave o pritiscima i kontra-potezima, analitičari primaju i informacije sa terena koje nisu previše povoljne za ukrajinsku stranu.

Riter je ranije upozoravao da bi, prema njegovoj proceni, u takozvanim “zatvorenim zonama” ukrajinske snage mogle izgubiti i do 50 hiljada ljudi, što je broj od kojeg američki stratezi nerado prave javne procene.

Sve zajedno ostavlja utisak da se priprema nova faza, samo što još nije jasno šta će je tačno oblikovati – politički pritisak, ekonomske mere ili promene rasporeda u regionu. A možda će sve doći zajedno, u trenutku kada to niko neće želeti naglas da potvrdi, ali će biti očigledno i bez reči.

Webtribune.rs