Muhamed Bajrić iz Srebrenice, tokom svoje dugogodišnje karijere frizera za klijente je imao brojne poznate ličnosti iz političkog, kulturnog i sportskog života bivše Jugoslavije. Neki od legendi koje su se našle na njegovoj frizerskoj stolici bili su Tito, Alija Izetbegović, Branko Mikulić, Safet Isović, Davorin Popović, Mirza Delibašić.
Bajrić je davne 1960. godine stekao zanatsku diplomu, godinu pre redovnog roka te u petnaestoj godini života zasluženo dobio titulu najmlađeg kvalifikovanog radnika u bivšoj Jugoslaviji.
Te godine napustio je rodni grad i preselio se u Sarajevo. Priseća se razgovora s Titom kojeg je šišao 1969. godine, a koji ga je u kratkom razgovoru upitao odakle je i kako je postigao uspeh u svom zanatu.
[adsenseyu1]
„Rekao sam da sam iz Srebrenice i da sam 1960. godine došao u Sarajevo. Kazao mi je da se tri puta spremao da ode u Srebrenicu u lovište i nije mu se dalo. „Izgleda da ću umreti, a neću obići tvoju Srebrenicu“, priseća se Bajrić Titovih reči.
Bajrić je učestovao na različitim takmičenjima i osvajao nagrade. Na takmičenju za najboljeg frizera Jugoslavije u Beogradu pokazao je svoje umeće i osvojio prvo mesto. Posle toga je nizao uspeh za uspehom, prvo na Evropskom prvenstvu frizera u Milanu gde osvaja zlatnu medalju, a kao evropski prvak nastupa i na Svetskom prvenstvu u Parizu.
Nakon uspeha koji je ostvario u Parizu, trebalo je da putuje za Tokio, ali je nažalost zbog rata sprečen i kaže da žali za tim. Vratio se 2005. godine u Srebrenicu. Frizerski zanat preneo je na više od 400 svojih učenika.
Srebreničanin Muhamed Bajrić je šišao Šešelja, Karadžića, Čolu…
Srebreničanin Muhamed Bajrić rođen je 1942. godine u Srebrenici, u kojoj je završio frizerski zanat kod čuvenog majstora Enesa Ustića. Sa samo 15 godina postao je najmlađi kvalifikovani radnik u Jugoslaviji, stekavši svoju zanatsku diplomu godinu dana prije redovnog roka.
„Po dobitku diplome završnog zanata u Srebrenici, istog dana sam otišao za Sarajevo. Tamo sam proveo skoro 50 godina radeći kao frizer u različitim salonima. U svom radnom vijeku promijenio sam 22 salona, a dnevno sam znao frizirati i po 50 mušterija“, kaže frizer Muhamed.
Kao petnaestogodišnjak odlučio se okušati sreću, vjerujući da će u velikom gradu brzo pronaći radno mjesto u ovom traženom zanatu. Sreća mu se osmijehnula.
„Put me je nanio do ‘Slatkog ćošeta’ u Sarajevu. Vidio sam tu jednu lijepu radnju, ušao unutra i upitao gazdu da li nekom treba frizer. On je bio začuđen. Nije mu bilo jasno to što sam mlad, a već imam diplomu. Tražio je da mu pokažem svoja umijeća na nekim njegovim prijateljima. Ti ljudi su bili jako zadovoljni mojim radom“, rekao je Muhamed.
Dodao je kako je morao raditi i 14 sati dnevno da bi preživljavao.
Kao vrstan majstor, ali u tuđem gradu, Muhamed odlučuje da se prijavi u Zadrugu frizera, koja je organizovala takmičenja u frizeraju. Zamolio je upravu da mu dopuste da uđe u takmičarski dio, ali to nisu odmah učinili.
„Kasnije su iz frizerske zadruge dolazili u salon u kojem sam radio da provjere moj rad. U trenutku kada je gospodin iz zadruge došao u provjeru ja sam šišao poznatog pjevača sevdalinki Safeta Isovića. Kada je vidio koga šišam, pozvao me je da ponovo dođem do njih“, priča Muhamed.
I otišao je. Nakon godinu dana desilo se i prvo takmičenje frizera grada Sarajeva u kojem je bio među najboljih pet. Na takmičenju frizera BiH, koje je uslijedilo kasnije, Bajrić osvaja prvo mjesto i tako dolazi među najbolje u svojoj struci.
[adsenseyu4]
„Nakon prvenstva u BiH, uslijedilo je takmičenje za najboljeg frizera Jugoslavije. Moji iz zadruge nisu bili baš optimistični da ću u Beogradu napraviti neki uspjeh. Rekli su da Beograđani već duži niz godina osvajaju prvo mjesto i da su najbolji u državi po pitanju ovog zanata“, govori Muhamed.
Da je talenat u svom zanatu, pokazalo se kada je među Beograđanima i ostalim učesnicima iz Jugoslavije osvojio prvo mjesto. Poslije toga reda uspjeh za uspjehom, prvo na Evropskom prvenstvu frizera u Milanu gdje osvaja zlatnu medalju, a kao evropski prvak nastupa i na Svjetskom prvenstvu u Parizu.
U svojoj pedesetogodišnjoj karijeri za mušterije je imao poznate osobe iz političkog, sportskog i kulturnog svijeta.
„Prvo moderno šišanje Zdravku Čoliću sam ja uradio. Jedno vrijeme smo živjeli u neposrednoj blizini. Bio sam jako dobar sa njegovim bratom. Kod mene su na šišanje dolazili i Mirza Delibašić, Davorin Popović, Žera iz Crvene jabuke, kao i mnogi profesori i kulturni radnici. Čak sam jedno vrijeme šišao Vojislava Šešelja i Radovana Karadžića“, kaže Bajrić o svojoj bogatoj frizerskoj karijeri.
U penziju odlazi 2005. godine i od tada živi u Srebrenici. Ovim zanatom se još uvijek bavi, ali su njegove mušterije samo prijatelji i poznanici koje besplatno šiša. Frizerski zanat prenio je na preko 400 svojih učenika.
