Naslovnica U FOKUSU Maduro poslao pismo Trampu: Direktni razgovori kao izlaz iz krize?

Maduro poslao pismo Trampu: Direktni razgovori kao izlaz iz krize?

Nakon incidenta sa američkim napadom na venecuelanski brod, predsednik Venecuele Nikolas Maduro obratio se pismom Donaldu Trampu, nudeći izlaz koji mnogi nisu očekivali – direktne razgovore na najvišem nivou.

U tom pismu, u koje je agencija Rojters imala uvid, Maduro je jasno odbacio američke tvrdnje da Venecuela stoji iza masovnog šverca narkotika, naglašavajući da statistika govori drugačije: samo pet odsto droge proizvedene u Kolumbiji prelazi preko venecuelanske teritorije, a od te količine vlasti, prema njegovim rečima, uništavaju i neutrališu čak 70 procenata.

U poruci Trampu Maduro pokušava da ublaži tenzije: „Predsedniče, nadam se da zajedno možemo da porazimo neistine koje su pokvarile naš odnos, koji mora da bude istorijski i miran.“

Upravo tu dolazi do izražaja druga strana priče – predsednik Venecuele se poziva na Trampovog specijalnog izaslanika Ričarda Grenela, za koga kaže da je već pokazao da je sposoban da brzo ukloni lažne vesti i medijsku buku.

Kao primer navodi ranije optužbe da Karakas odbija da prihvati nazad svoje građane deportovane iz SAD, što je, tvrdi Maduro, uz Grenelovu posredničku ulogu odmah rešeno.

I dok javnost bruji o američkim optužbama i udarima na venecuelanski brod, u pozadini život ide dalje po ustaljenom ritmu. Letovi kojima se deportuju migranti iz Sjedinjenih Država nastavljeni su dva puta nedeljno bez prekida, uprkos zaoštravanju političke atmosfere.

Dobro upućeni izvori za Rojters kažu da je taj mehanizam funkcionisao i u trenucima kada su zvanične izjave s obe strane zvučale najtvrđe.

Ono što se nameće jeste pitanje – da li je Madurovo pismo samo gest za javnost ili iskrena inicijativa da se otvore kanali komunikacije? Njegov ton je, nesumnjivo, pomirljiviji od onoga što smo u prethodnim godinama navikli da čujemo.

Ali ostaje otvoreno da li će u Vašingtonu takav poziv biti shvaćen kao ozbiljna ponuda ili tek kao diplomatski manevar u trenutku kada se odnosi nalaze na oštrici noža.

Jer, ako se linija poverenja jednom uspostavi, razgovori bi mogli da promene dinamiku čitavog regiona. Ako ne – ostaje gorak ukus nepoverenja i nastavak igre optužbi i demantija. U tom razmaku između poruke i odgovora krije se ono što tek treba da oblikuje sledeće poteze obe strane.