Naslovnica U FOKUSU Kim Džong Un na kolenima pred portretima poginulih vojnika

Kim Džong Un na kolenima pred portretima poginulih vojnika

Kim Džong Un održao je emotivnu ceremoniju u Pjongjangu, u sedištu Korejske radničke partije, gde su se okupili vojnici i komandanti koji su se vratili iz operacija u inostranstvu.

Severnokorejski lider tom prilikom nije skrivao osećanja – na fotografijama i snimcima vidi se kako grli jednog od vojnika, kleči pred portretima onih koji se nisu vratili i polaže medalje i cveće ispod njihovih slika.

U jednom trenutku, Kim je čak poljubio preživelog saborca, a njegov gest jasno je pokazao da je hteo da naglasi koliko visoko ceni žrtvu svojih ljudi.

Njegove reči bile su pune osećanja. „Srce me boli i gorko mi je dok se suočavam sa stvarnošću da plemenite ličnosti, koje su dale svoje dragocene živote za veliku pobedu i slavu, mogu sresti samo putem fotografija na spomen-zidu“, izjavio je.

Dodao je i da pred ožalošćenim porodicama ne zna kako da izrazi žaljenje što nije mogao da zaštiti njihove sinove. Atmosfera je bila sumorna, ali istovremeno i svečana – komandanti su nagrađeni titulama heroja Demokratske narodne republike Koreje, što je najviše priznanje u toj zemlji.

Ceremonija je usledila nakon što je Pjongjang još u aprilu potvrdio da su njegove jedinice učestvovale zajedno sa ruskim snagama u borbama na teritoriji Ukrajine.

Prema podacima koje navode južnokorejske i zapadne obaveštajne službe, Severna Koreja je 2024. godine poslala više od 10.000 vojnika u rusku Kursku oblast, a osim ljudstva, isporučivala je i artiljerijske granate, rakete i sisteme dugog dometa.

Cena tog angažmana bila je visoka – procene govore o oko 600 poginulih i hiljadama ranjenih severnokorejskih vojnika.

Iza svega stoji sporazum o bezbednosti i odbrani koji su Moskva i Pjongjang potpisali 2024. godine, čime su se formalno obavezali na međusobnu podršku.

Za Severnu Koreju, to je značilo da se otvori još jedan front u njenoj spoljnoj politici, dok je za Rusiju to bio dodatni signal da se oslanja na saveznike izvan tradicionalnih okvira.

Sam čin Kim Džong Una – da klekne pred slikama i otvori srce u javnosti – pokazuje da se režim trudi da učvrsti narativ o žrtvi i herojstvu svojih ljudi.

Ali postavlja se pitanje: koliko će Pjongjang moći da izdrži teret takvih angažmana, i da li će njegova podrška ostati simbolična ili prerasti u nešto još dublje u godinama koje dolaze?