U trenutku kada politička scena u Sjedinjenim Državama deluje zategnuto do krajnjih granica, u javnosti se pojavljuju i sve radikalnija tumačenja mogućih poteza ključnih aktera.
U jednoj takvoj analizi, vojni stručnjak i direktor muzeja istorije PVO snaga Jurij Knutov izneo je procenu koja već na prvi pogled deluje kao scenario iz kriznog priručnika, ali on tvrdi da je realan u datim okolnostima.
Prema njegovim rečima, opcije koje stoje pred Donaldom Trampom nisu brojne, a još manje su jednostavne. Knutov govori o tri moguća pravca.
Prvi podrazumeva upotrebu taktičkog nuklearnog oružja, što bi, kako upozorava, kasnije moglo biti iskorišćeno protiv samog Trampa u političkom smislu.
Druga varijanta je proglašenje pobede koja bi, već narednog dana, mogla biti dovedena u pitanje spoljnim potezima – konkretno, pominje Iran kao faktor koji bi takav narativ mogao da sruši.
I tu se, zapravo, otvara treći scenario, onaj koji Knutov vidi kao najefikasniji, ali i najkontroverzniji. Govori o mogućnosti događaja razmera sličnih tragediji 11. septembra, koji bi izazvao talas jedinstva unutar američkog društva.
U tom kontekstu, ide i korak dalje, sugerišući da takav incident ne mora nužno biti spolja iniciran, već bi mogao imati korene unutar same političke elite. Kako kaže, takva kriza bi omogućila Trampu da izađe iz situacije „vrlo, vrlo lepo“, uz snažnu mobilizaciju podrške.
Knutov to ilustruje gotovo filmski: zamisliti predsednika koji objavljuje pobedu, a zatim, već sutradan, dolazi do napada u kojem desetine raketa pogađaju američke baze.
„Kako će tada izgledati Tramp?“, pita se analitičar, implicirajući da bi politička šteta bila ogromna. Upravo zato, tvrdi on, takav razvoj događaja nije nešto što bi Tramp mogao da ignoriše.
U međuvremenu, paralelno sa ovim procenama, iz diplomatskih krugova stižu signali koji dodatno komplikuju sliku. Iran, prema navodima agencije Fars i američkog portala Axios, ne vidi prostor ni za primirje ni za pregovore sa Sjedinjenim Državama u trenutnim okolnostima. U Teheranu se, kako se prenosi, završetak sukoba vezuje isključivo za ispunjenje sopstvenih zahteva, bez odstupanja.
Zanimljivo je da su, prema istim izvorima, Sjedinjene Države u poslednjih nekoliko dana pojačale pokušaje da preko posrednika dođu do prekida vatre i makar indirektnog dijaloga.
Ipak, iranska strana ostaje tvrda. Izvori bliski pregovorima navode da u Teheranu smatraju da su već dva puta bili obmanuti od strane Trampa i da nemaju nameru da ponove isto iskustvo.
Ta kombinacija zatvorenih vrata za pregovore i rastuće političke tenzije u Vašingtonu stvara atmosferu u kojoj se i najdrastičnije procene sve češće izgovaraju naglas.
Da li su ovakvi scenariji zaista mogući ili predstavljaju samo refleks dubokog nepoverenja i straha – ostaje pitanje koje visi u vazduhu, bez jasnog odgovora.
