Potraga za uzorcima, obrascima je deo našeg života i naš pokušaj da pronađemo neki smisao u ovom svetu u kojem živimo.
Povezati ovaj haos nije lako, pa se zato okrećemo i traženju veza između simbola i događaja, što nas, ljude, nekada može dovesti do značajnih otkrića, pa čak i onih naučnih.
U nekim slučajevima neće nas odvesti nigde no omogućiće nam da svoju energiju fokusiramo na ono što nam je važno. Jedan intrigantan izvor uzoraka, obrazaca koji je iskrsnuo zahvaljujući razvoju računara je i Biblija.
[adsenseyu1]
Kao jedno od ljudskih najstarijih i najuticajnijih dela, Bibliju su mnogi studirali i analizirali deo po deo, i to svi, od stručnjaka, duhovnjaka ali i mnogi drugi. Izraelski matematičari tako su nam omogućili da Bibliju promatramo ne samo kao kolekciju duhovnih dela i učenja, već i kodova koji govore o istorijskim događanjima.
The Bible Code iz 1997. godine je knjiga autora Michael Drosnina koja je popularizovala tu ideju. Njegova knjiga je upotrebila ranije delove Biblije kako bi predvidela atentat na izraelskog premijera Jichaka Rabina, Zalivski rat, i sudare kometa.
Čini se kako je imala i informacije o Holokaustu, nizu atentata kao što je onaj na JFK-a i njegovog brata Roberta. A spominjao se tu i nuklearni rat koji vreba iz prikrajka.
Inspiraciju za knjigu Drosnin je dobio iz rada Equidistant Letter Sequences in the Book of Genesis, objavljenog 1994. godine u magazinu Statistical Science, kojeg su napisali matematičari Doron Witztum, Eliyahu Rips i Yoav Rosenberg.
Prezentovali su oni statističke dokaze kako su informacije o životima slavnih rabina bile kodirane u hebrejskom tekstu Knjiga postanka, i to stotinama godina pre života tih rabina, piše BigThink. Dr.
Eliyahu Rips jedan je od vodećih svetskih stručnjaka za teorije grupa i naučnik koji je najbliže povezan sa hipotezom „biblijskog koda“, iako je softver dizajniran za implementaciju pretrage dizajniran od strane Ripsa i Witztuma. Rips se kasnije distancirao do Drosninove knjige.
U izjavi iz 1997. godine istakao je kako nije podržavao neke od specifičnih predviđanja iz Drosninovih tvrdnji. Napisao je Rips kako „jedini zaključak koji se može izvući iz te naučne pretrage o kodovima u Tori je taj da oni postoje i da nisu puka slučajnost“.
Metoda koju su naučnici koristili kako bi došli do svojih zaključaka je Equidistant Letter Sequence (ELS). Kako biste izvukli neko značenje iz reči ova metoda vas potiče da odaberete početnu tačku u tekstu i preskočite broj.
Zatim, počnite odabirati slova dok istovremeno preskačete isti broj mesta svaki put, u gotovo bilo kojem smeru. Ako imate sreće, otvoriće vam se novi svet.
Ova metoda dobro funkcioniše ako su slova raspoređena u nizu. Biblijski kodovi nedavno su se ponovno pojavili u javnosti zahvaljujući delu autora Timothyja Smitha.
Njegova knjiga The Chamberlain Key iz 2017. opisuje kako je nakon 25 godina istraživanja otkrio biblijski „Božji kod“. Naziva svoju knjigu „Da Vincijev kod na steroidima, ali istinit“.
Njegova je moć kodiranja bazirana na drevnoj kopiji Biblije pod nazivom The Leningrad Codex, što je najstariji potpuni rukopis hebrejskog Starog zaveta. Smith je primenio računarsku metodu ELS-a, kao i tehnike razbijanja kodova i svoje znanje drevnih i aboridžinskih ceremonijalnih sredstava poput skiptara, kruna i prestola.
[adsenseyu1]
Smith je pobožan hrišćanin i njegovi zaključci vrte se oko hršćanskih motiva. Tvrdi kako je pronašao detaljne informacije o Isusovom rođenju, raspeću i uskrsnuću unutar odlomka iz Postanka.
Po knjizi se radi dokumentarni film o putovanjima koja su dovela do Smithovog otkrića na History kanalu. Izvršni producent za Jupiter Entertainment, koji radi tu televizijsku seriju, David McKillop, kaže kako je „Timova potraga prava potraga za blagom za jednom od najvećih istorijskih misterija, a njegova karta je drevni tekst koji nam nešto poručuje“.
Ako mislite da u Bibliji ne postoji nikakav uzorak a ostali tekstovi mogu dovesti do istog zaključka, postoje još neke studije po nekim drugim delima.
Australski naučnik Brendan McKay došao je do tablice predviđanja ubistava, atentata u Moby Dicku. I dok se Biblija ili Tora mogu kritikovati, postoje dokazi kako su drevni pisci Biblije, poput Mateja, „svesno upotrebili numeričke obrasce ili kodove u svojim tekstovima“, kako je napisao dr. Randall Buth, direktor biblijskog jezičnog centra i predavač na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu.
Trebamo razmišljati i o tome kako naše razumevanje funkcionisanja vremena i istorije ovisi o referentnom okviru. Ako se u tom pogledu nešto menja, kao što se npr. predlaže po teoriji Block Universe, sve je moguće i knjiga bi, u teoriji, mogla sadržavati kodove ne samo istorije, već i budućnosti.
(express.hr)
