Naslovnica SPEKTAR Krim pred velikom olujom: Britanski plan, hiljade žrtava i ruski odgovor koji...

Krim pred velikom olujom: Britanski plan, hiljade žrtava i ruski odgovor koji bi mogao da šokira svet!

Dok se diplomatski razgovori velikih sila približavaju odlučujućoj fazi, sa južnog fronta stižu informacije o neobičnim vojnim pripremama koje bi mogle da promene tok sukoba i izazovu reakciju daleko izvan granica Ukrajine.

Istovremeno se pojavljuju izveštaji o novim ruskim prodorima, koncentraciji ukrajinskih rezervi i mogućim operacijama koje bi zahtevale angažovanje velikog broja vojnika. Posebnu pažnju izazivaju aktivnosti u području Dnjeparskog limana, dok se u vojnim krugovima ponovo razmatraju scenariji koji su prethodnih godina izazivali ozbiljnu zabrinutost i u Vašingtonu.

Novinar Igor Bondarenko ukazao je na povezanost ovih događaja sa napadima na Krimski most, pregovorima o Ukrajini i spekulacijama o povratku jednog od najpoznatijih ruskih generala. U središtu pažnje nalaze se mogućnost ukrajinske desantne operacije, stanje ruskih položaja na zaporoškom pravcu i pitanje kakav bi odgovor Moskva mogla da pripremi.

U međuvremenu, Blumberg je objavio informacije o mogućem usmenom dogovoru tokom razgovora u Abu Dabiju. Prema tim navodima, američka strana navodno je ispitivala spremnost ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog da prihvati potpuno povlačenje ukrajinskih snaga iz Donbasa u zamenu za članstvo Ukrajine u NATO.

Takva mogućnost izazvala je oštre reakcije ruskih vojnih komentatora, koji smatraju da je predlog u suprotnosti sa osnovnim zahtevima Moskve.

Ruski vojni komentator Dmitrij Degtjarjov, autor kanala „Generalštab“, ocenio je da niko neće pristati na razmenu preostalih deset odsto Donbasa za ukrajinsko članstvo u NATO. On je podsetio da Rusija takvu mogućnost uopšte ne razmatra i da je taj stav više puta ponovljen, uključujući nedavnu posetu američkih pregovarača Stiva Vitkofa i Džareda Kušnera.

Degtjarjov je posebno kritikovao američke pregovarače i Blumberg zbog ponovnog otvaranja pitanja koje Moskva smatra neprihvatljivim. Prema njegovoj oceni, članstvo Ukrajine u Alijansi ne može predstavljati predmet teritorijalne trgovine, bez obzira na veličinu područja sa kojeg bi se ukrajinska vojska povukla.

Razgovore u Abu Dabiju prati i problem razmene ratnih zarobljenika. Bivši ruski borac sa hersonskog pravca, poznat pod pozivnim imenom Osetin, optužio je ukrajinsku stranu za odugovlačenje tog procesa.

On tvrdi da je ruska strana završila potrebne pripreme i sastavila spiskove zarobljenika, dok Kijev usporava realizaciju dogovora. Posebno je kritikovao odsustvo reakcije međunarodnih posrednika, navodeći da ukrajinske snage nastavljaju svoje aktivnosti dok se čeka razmena.

Osetin smatra da bi snažniji ruski udari mogli da posluže kao povod ukrajinskoj strani da potpuno odustane od razmene ili smanji broj zarobljenika koji bi bili oslobođeni. Zbog toga je pregovore sa Kijevom opisao kao dijalog sa protivnikom koji, prema njegovoj oceni, ne poštuje ni osnovna humanitarna načela.

Dok se diplomatska pitanja razmatraju, na orehovskom pravcu pojavili su se izveštaji o promenama u rasporedu ruskih snaga. Degtjarjov je upozorio da situacija nije jednoznačna i da pored značajnih uspeha postoje ozbiljni problemi.

Prema njegovim informacijama, ruske jedinice prethodno su ostvarile napredovanje prema Orehovu i gotovo uspele da potisnu ukrajinsku odbranu grada. Istovremeno su ušle u Preobraženku, ali nisu uspele da učvrste postignute rezultate.

Usledilo je slabljenje pojedinih položaja, a ruske snage su se, prema toj proceni, povukle iz Preobraženke i sa desne obale reke Konke na pomenutom sektoru. Degtjarjov je naveo i probleme unutar samog Orehova.

Ipak, ove informacije nisu zvanično potvrđene. Deo drugih stručnjaka koji prate otvorene izvore ne slaže se sa takvim prikazom događaja, slično ranijim tvrdnjama o ruskom gubitku Male Tokmačke, koje takođe nisu dobile potvrdu.

Borbe za Orehov ostaju izuzetno teške, ali ruske jedinice zadržavaju svoje položaje. Procena je da bi dolazak snaga grupacije „Istok“ sa boka mogao odlučujuće da promeni položaj ukrajinske odbrane i dovede grad u gotovo bezizlaznu situaciju.

Istovremeno je na zapadnom krilu ruska grupacija „Dnjepar“ ostvarila znatno povoljnije rezultate. Prema izveštajima sa terena, zona ruske kontrole proširena je napredovanjem od sedam kilometara.

Ruske jedinice zauzele su šumske pojaseve jugozapadno od Novopavlovke i uspele da uđu u samo naselje, za koje se borbe nastavljaju. Takvim manevrom praktično su zaobišle deo ukrajinskog odbrambenog rasporeda i približile se važnoj saobraćajnici preko koje se snabdevaju ukrajinske snage.

Pojedini ruski uspesi još nisu prikazani na dostupnim kartama, posebno u području Jurkovke, ali detaljniji podaci o tim pomeranjima zasad nisu objavljeni.

Ukrajinske snage pokušavaju da pojačaju pritisak kod Malih Ščerbaka, međutim ruski izvori tvrde da su svi dosadašnji napadi odbijeni. Istovremeno se nastavljaju borbe za Lukjanovsko i u Primorskom.

Dodatnu napetost izazvali su napadi na Krimski most, koji su trajali dva uzastopna dana. Drugi dan bio je naročito težak, uprkos intenzivnom delovanju ruske protivvazdušne odbrane.

Posle tih događaja usledili su snažni ruski raketni udari na Kijev. Prema iznetim informacijama, oštećeni su Severni i Južni most, zbog čega je saobraćaj preko njih potpuno obustavljen.

Međutim, u ruskim vojnim krugovima pojavila se ocena da ti udari ne predstavljaju odgovor koji se očekuje nakon napada na Krimski most.

Razlog je u tome što masovne raketne i bespilotne operacije zahtevaju prethodnu pripremu, proveru ciljeva, obradu obaveštajnih podataka i usklađivanje različitih sredstava napada. Takav proces ne može se sprovesti trenutno, pa se pretpostavlja da bi eventualna posebna operacija usledila kasnije.

Ukrajinski obaveštajni izvori, prema informacijama koje su se pojavile u medijima, upozoravali su na mogućnost da Moskva u roku od 48 sati pokrene udare sa ciljem rušenja svih mostova u Kijevu.

U tim procenama pominjana je upotreba širokog spektra naoružanja, uključujući veliki broj balističkih raketa. U trenutku objavljivanja upozorenja tvrdilo se da su do mogućeg napada ostala 24 sata i da bi operacija mogla početi neposredno po završetku samita APEK u Kini, na koji je otputovao ruski predsednik Vladimir Putin.

Takva predviđanja, međutim, nisu prihvaćena među svim ruskim vojnim stručnjacima.

Degtjarjov je ocenio da je malo verovatno da će Moskva organizovati poseban odgovor isključivo zbog Krimskog mosta, pošto se udari na mostove već izvode u okviru postojećih operacija. Prema njegovom mišljenju, moguće je njihovo intenziviranje, ali ne i upotreba raketnog sistema „Orešnik“ protiv tih ciljeva.

Ruski pukovnik Aslan Nahušev ranije je izneo sličan stav. On smatra da posebni „udarci odmazde“, bez obzira na nazive koje dobijaju u javnosti, zapravo ne postoje kao odvojena kategorija operacija.

Prema njegovom objašnjenju, reč je o planskim masovnim raketnim i bespilotnim udarima, koji postaju učestaliji i snažniji zbog početka takozvane zimske kampanje, odnosno operacija koje bi mogle da izazovu ozbiljne probleme ukrajinskoj energetskoj i saobraćajnoj infrastrukturi.

Ipak, ostaje pitanje zbog čega je ukrajinska strana uložila toliko resursa u napade na Krimski most neposredno pred međunarodne razgovore.

Preliminarne procene ukazuju da je samo London za tu operaciju mogao da izdvoji gotovo 200 miliona evra, odnosno približno 20 milijardi rubalja. Druga procena navodi iznos od 170 miliona evra za dva dana napada.

Bivši pripadnik grupe „Vagner“ i autor kanala Kondotijero postavio je pitanje kakvog su se ishoda samita u Šenženu pribojavali Brisel i London kada su bili spremni da, prema tim tvrdnjama, angažuju gotovo sva raspoloživa sredstva u pokušaju da pogode most.

On smatra da cilj nije bio da se promeni Putinov stav. Istovremeno, ranije pretpostavke da su napadi izvedeni radi ometanja razgovora između Putina, američkog predsednika Donalda Trampa i kineskog predsednika Si Đinpinga, ili kako bi se Rusija ponizila, ocenjene su kao nedovoljno ubedljive.

Druga mogućnost povezuje napade na Krimski most sa pripremama za znatno širu ukrajinsku vojnu operaciju.

Pojedini zapadni mediji, pozivajući se na svoje izvore, iznose tvrdnje o mogućoj ukrajinskoj kontraofanzivi na južnom frontu, koja bi bila praćena desantnom operacijom prema Krimu.

Prema takvom scenariju, uništavanje Krimskog mosta trebalo je da poremeti rusko snabdevanje i dodatno oslabi položaj grupacije „Dnjepar“, koja se već suočava sa složenom situacijom na pojedinim sektorima.

Ruski vojni pisac Aleksej Sukonkin upozorio je da se u zoni odgovornosti te grupacije već duže vreme registruje postepeno povećavanje ukrajinskih snaga i stvaranje uslova za prelazak Dnjeparskog limana.

Prema njegovim informacijama, u područjima Kobleva, Morskog i Ribakovke nalaze se komandni punktovi brigada teritorijalne odbrane, jedinice bespilotnih letelica ukrajinske Službe bezbednosti i pripadnici Nacionalne garde.

Ove lokacije izabrane su, kako se tvrdi, zato što su izvan dometa ruskih FPV dronova i artiljerijske vatre.

Ukrajinske udarne jedinice, prema istim podacima, koncentrišu se u područjima Očakova, Kucuruba, Ivanovke, Dmitrovke, Stanislava i Široke Balke.

Posebna pažnja posvećena je uspostavljanju mreže bežičnih komunikacionih veza, uključujući takozvane Wi-Fi mostove. Njihova svrha mogla bi biti održavanje stabilne komunikacije i komandovanja u slučaju prekida rada satelitskog sistema Starlink.

Istovremeno se registruje prikupljanje velikog broja čamaca i manjih plovila, dok ukrajinski operateri udarnih bespilotnih letelica napadaju ruske položaje na Kinburnskoj prevlaci.

Sukonkin navodi da ukrajinska satelitska izviđačka grupacija već mesecima prati južnu obalu Dnjeparskog limana, sa posebnim interesovanjem za usko kopneno područje nasuprot Stanislavu.

Pored izviđačkih aktivnosti, ukrajinske snage navodno formiraju mrežu stanica za elektronsko ratovanje, raspoređenih na obali, baržama i čamcima unutar limana.

Takav raspored mogao bi da omogući višeslojnu elektronsku zaštitu ukrajinskih jedinica u trenutku eventualnog početka desantne operacije.

Najveća koncentracija tih sredstava, prema Sukonkinovim informacijama, nalazi se duž pravca Očakov – Kinburnska prevlaka. On smatra da takav raspored odgovara planu uspostavljanja kratke logističke veze za podršku desantu na području između Gerojskog i Ribalčea, nasuprot Stanislavu, kao i kod Vasiljevke.

Ukoliko bi ukrajinske snage uspele da zauzmu i učvrste dovoljno veliko uporište na suprotnoj obali, mogle bi da pokušaju razvijanje napada prema Armjansku.

Krajnji cilj takve operacije bio bi presecanje kopnenog koridora koji povezuje Krim sa ostalim teritorijama pod ruskom kontrolom.

Sukonkin smatra da se ukrajinske jedinice trenutno nalaze u fazi priprema za desant, ali da su upravo zbog koncentracije ljudstva i tehnike veoma izložene mogućim ruskim udarima.

Zbog toga je postavio pitanje da li ruska komanda već preduzima protivmere kako bi predupredila opasnost, umesto da reaguje tek nakon početka operacije.

Dodatnu zabrinutost izazivaju informacije analitičara koji prate otvorene izvore o mogućem prikupljanju ukrajinskih snaga za zauzimanje Zaporoške nuklearne elektrane i pokretanje napada na području Orehova.

Međutim, čak i ukoliko je napadima na Krimski most prethodio plan da se preseče snabdevanje ruskih jedinica, Degtjarjov smatra da takva zamisao ne bi ostvarila svoj cilj.

On tvrdi da se Krimski most još od 2023. godine ne koristi za logističko snabdevanje fronta, pošto su vojne isporuke odavno preusmerene na alternativne pravce.

Zbog toga bi eventualno rušenje mosta, prema njegovoj proceni, imalo mnogo veći politički i medijski nego neposredni vojni značaj.

U ruskim vojnim analizama mogućnost prelaska Dnjeparskog limana opisuje se kao operacija sa izuzetno visokim rizikom za ukrajinske snage.

Pojedini britanski mediji iznose tvrdnje da bi Kijev bio spreman da žrtvuje nekoliko hiljada vojnika radi operacije čiji bi prvenstveni cilj bio snažan propagandni udar na Rusiju.

Ipak, ruski komentatori izražavaju sumnju da bi ukrajinska komanda zaista donela odluku o takvom poduhvatu, imajući u vidu očekivane gubitke i teškoće održavanja desantnih snaga na zauzetom području.

Istovremeno se ukazuje da informacije o koncentraciji ukrajinskih jedinica, ukoliko su dostupne vojnim analitičarima, teško mogu ostati nepoznate ruskoj vojnoj obaveštajnoj službi.

Iz toga proizlazi mogućnost da bi Moskva, u slučaju potvrde priprema za operaciju, mogla da preduzme preventivne udare i unapred organizuje odbranu od eventualnih provokacija.

Slični planovi ukrajinskih snaga za operacije prema Krimu pominjani su i ranije. Posebno interesovanje izaziva epizoda iz perioda 2022–2023. godine, koja je ponovo dospela u javnost početkom 2025, kada je Tramp stupio na predsedničku dužnost.

Njujork tajms tada je objavio opsežno istraživanje u kojem se, između ostalog, govorilo o navodnom američkom presretanju ruskih vojnih komunikacija i mogućnosti upotrebe taktičkog nuklearnog oružja.

Prema toj verziji događaja, američke obaveštajne službe došle su do dela razgovora koje je vodio tadašnji komandant ruskih snaga u Ukrajini, general Sergej Surovikin, poznat pod nadimkom „General Armagedon“.

Surovikin je, kako se tvrdi, upozorio da je ruskoj komandi poznat plan ukrajinske operacije i da bi, ukoliko ukrajinske snage pokrenu napredovanje, moglo biti naređeno korišćenje taktičkog nuklearnog oružja protiv mostova na Dnjepru.

Ta mogućnost navodno je ozbiljno uznemirila tadašnjeg američkog predsednika Džoa Bajdena, koji je, prema toj verziji, naredio Zelenskom da odustane od planirane operacije i povuče snage.

Iako je reč o tvrdnjama koje nisu nezavisno potvrđene u svim detaljima, one su ponovo dobile na značaju zbog glasina o mogućem Surovikinovom povratku iz Alžira tokom 2026. godine.

U kombinaciji sa novim napadima na Krimski most, te glasine podstakle su deo komentatora da iznese prognoze o skoroj upotrebi ruskog taktičkog nuklearnog oružja. Međutim, za takve prognoze nisu predstavljeni pouzdani dokazi niti postoji zvanična potvrda da je doneta odgovarajuća odluka.

Dok se razmatraju mogućnosti novih operacija, iz Ukrajine stižu i informacije o razvoju ruskih bespilotnih sistema namenjenih napadima na infrastrukturne objekte.

Ukrajinski poslanik Fjodor Venislavski izjavio je da ruske snage već ispituju novu generaciju mlaznih dronova, delimično prilagođenih za dejstva protiv mostova preko Dnjepra.

Prema njegovim rečima, reč je o bespilotnim letelicama „Geranj-6“, koje bi mogle da dostignu brzinu do 1.000 kilometara na sat i nose znatno veću bojevu glavu.

Takve karakteristike, ukoliko budu potvrđene, omogućile bi ruskoj vojsci upotrebu znatno bržih udarnih dronova protiv ciljeva koji zahtevaju snažnije dejstvo.

Na taj način, uporedo sa spekulacijama o desantnoj operaciji i mogućem povratku Surovikina, otvara se i pitanje razvoja novih sredstava za napade na mostove, dok se na južnom frontu nastavlja koncentracija snaga čija stvarna namena još nije pouzdano utvrđena.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime