“U Rusiji je na snazi zakon “O Imunoprofilaksi infektivnih bolesti” iz 1998. godine, zahvaljujući kojem roditelji imaju zakonsko pravo da odbiju cjepivo, kao i pravo na medicinsko ispitivanje prije preventivne vakcinacije (članak 5).
Ovaj zakon zahtijeva od liječnika da daju potpune i objektivne informacije o neophodnosti za cijepljenje, da naročito upozore prije vakcinacije o mogućim postvakcinalnim komplikacijama i informiraju o mogućnosti odbijanja cijepljenja (članak 5).
Članak 11 ovoga zakona kaže da se djeca mogu cijepiti samo uz saglasnost roditelja.” (* )
Odštetu, sudeći po ovoj presudi, plaćaju liječnici i bolnica ako o navedenome ne upozore roditelja.
Mišljenja sručnjaka o vakcinama
Galina Petrovna Červonskaja je virusolog sa dugogodišnjim iskustvom, nezavisni ekspert u oblasti vakcinologije, naučnik-praktičar, autor preko 100 naučnih članaka, glavni autor dva izuma (1984., 1986.), autor je četiri monografije:
„Vakcinacija. Mitovi i stvarnost. Osnovi vakcinologije „(2002., 2003., 2004.);
„Kalendar vakcinacije – medicinska greška dvadesetog vijeka. Osnovi vakcinologije“ (2006., 2008., 2011.);
“ Obilje postvakcinalnih komplikacija kao uzrok dječije invalidnosti “ (2007.);
„Vakcinacija bez dijagnostike – profanacija u borbi sa zaraznim bolestima. Osnovi vakcinologije „(2011.);
[adsenseyu1]
Koautor je tri monografije:
„Vakcino-prevencija i ljudska prava“ (RNKB Ruska akademija nauka, 1994.);
„Uvod u bioetiku“ (1998.);
„Bioetika: principi, pravila, problemi“ (1998.).
U prošlosti, direktno je učestovala u proizvodnji prvih serija vakcina protiv poliomijelitisa (dečje paralize) ruske proizvodnje, skrenula pažnju na pitanja kontrole kvaliteta vakcina i njihove bezopasnosti. Učestovala u stvaranju unikatnog biološkog modela „ćelijske kulture“ – metoda koji je neophodan pri provjeri kvaliteta proizvedenih vakcina, njihove efikasnosti i bezopasnosti.
Galina Červonskaja je dala veliki doprinos u stvaranju savremene ruske zakonodavne baze u oblasti javnog zdravlja: od 1993.-1998. učestvovala je u izradi zakona o javnom zdravlju Ruske Federacije – „Osnovni zakon o zdravstvenoj zaštiti“ (1993.), „O ljekovima“ (1998.).
Ali njezin glavni rad je u oblasti – zakona „O Imunoprofilaksi infektivnih bolesti“ (1998.), zahvaljujući kojem roditelji imaju zakonsko pravo da odbiju vakcinu, pravo na medicinsko ispitivanje prije preventivne vakcinacije (član 5). Ovaj zakon zahtijeva od ljekara da daju potpune i objektivne informacije o neophodnosti za preventivnu vakcinaciju, da naročito upozore prije vakcinacije o mogućim postvakcinalnim komplikacijama i informišu o mogućnosti odbijanja vakcinacije (član 5). Član 11 ovog zakona kaže da se djeca mogu vakcinisati samo uz saglasnost roditelja.
G.P. Červonskaja – Zašto se objavljuju epidemije samo tih infektivnih bolesti za koje postoje vakcine?
Dr Ž.S. Sokolova, akušer-ginekolog
Žana Sokolova je autor knjige: „Roditeljima XXI vijeka. Upozorenje: Vakcinacija, kako roditi i podići zdravo dijete“
„Naša nesreća je u tome, što su obrazovanje i uslovi rada lišili nas mogućnosti da živimo intuicijom. A ja, nažalost, imam više posla kao ginekolog nego akušer, pošto je danas, stopa rađanja izuzetno niska. Jedan od uzroka je neplodnost. Prije nekoliko godina, uzrok neplodnosti je uglavnom bio zbog žena, sad statistike pokazuju da su muškarci sve češće uzrok te nesreće.
[adsenseyu1]
Svoj odnos prema vakcinaciji sam iznijela više puta. Ja nemam pravo da savjetujem roditelje da odbiju vakcinaciju. Vakcinisati ili ne vakcinisati treba da odluče sami roditelji, ali ću pokušati da im pomognem da naprave pravi izbor.
Počeću sa svojim iskustvom. Saglasila sam se da moj prvjenac primi DTP vakcinu u uzrastu od tri mjeseca. Sve preživljeno posle te vakcinacije primoralo me je da odustanem od vakcinisanja sve troje svoje djece za cio život. I šta se desilo? Svi oni su odavno porasli, a infektivne bolesti protiv kojih se vakciniše, niko od njih nije bolovao.
Slučajnost? Ne. Prosto njihova otpornost na bolesti bila je jača od samih bolesti, jer smo u porodici radili na jačanju imunog sistema prirodnim putem, ne vještački (preko vakcinacije).
Najbolja „vakcina“ protiv svih zaraznih bolesti je majčino mlijeko. U njemu su sadržana sva antitijela koja imaju sposobnost da zaštite i izađu na kraj sa bilo kakvom infekcijom, a beba još i ojača, njezin imunitet će biti još krepkiji bez ikakve vakcinacije.
Kao ubedljivi dokaz toga, ne mogu a da ne navedem, da je pod mojim nadzorom bilo 1.640 djece (u 2002. godini), koje roditelji nijesu vakcinisali. Ova djeca ne samo da se nijesu razbolijevala, već su se i drukčije razvijala, bili su smireniji i uravnoteženiji, manje razdraživi i neagresivni.
I ja i roditelji, u praksi smo se uvjerili da djeca, donešena na svijet i podignuta bez ljekova, okružena prirodom, veoma rijetko se razbolijevaju. A ako se i razbole, onda opet, bez ljekova, u kratkom roku se oporave i izađu na kraj sa bolešću.
Sa vakcinama organizam se navikava na stalnu pomoć, na pomoć spolja. Zdrav organizam, koji se susreo sa uzročnikom infekcije, ne samo da se samostalno izbori, prevazilazeći tu bolest, već i više jača, stičući jak imunitet na tu zaraznu bolest, obično za čitav život.
Nažalost, u školama vakcinišu bez znanja roditelja, a ponekad ne gledajući ni zdravstveni karton. Najgora stvar je da za ovu samovolju niko ne odgovara, uprkos toga što postoje zakoni u našoj zemlji o zdravstvu.
Sretivši se sa velikim brojem komplikacija, teških postvakcinalnih komplikacija, pokušala sam da rasvijetlim ovaj problem sa gledišta zakonskih propisa. Svi moji napori bili su uzaludni. Uprkos zakona koji govore o dobrovoljnosti medicinske intervencije, svi advokati su odbili da „komuniciraju“ sa ljekarima, motivišući to time da je “ ljekaru nemoguće bilo šta dokazati“ …
Stvara se čudna situacija: zdravo dijete smatra se opasnim za dječije kolektive gdje su sva djeca vakcinisana. Ispostavlja se da djeca koja su dobila vještačku imunizaciju, nijesu zaštićena od tih bolesti!? Neka nam na ovo pitanje odgovore oni koji stvaraju takve nelijepe instrukcije.“
Akušer-ginekolog Ž.S. Sokolova, Jekaterinburg
(Iz pisma Ž.S. Sokolove upućenom odboru za bioetiku Ruske Akademije Nauka)
Izvor: http://antivakcina.org/privivki-eto-vredno-i-opasno/
Evo i jedno neprevedeno predavanje Ž.S. Sokolove:
http://video.yandex.ru/users/films108/view/5
Olga Kalitjevskaja, pedijatar, majka petoro djece:
„Završila sam medicinski fakultet, pedijatriju. Imam veoma ozbiljne sumnje u valjanost vakcinacije, ali one nijesu bazirane na fundamentalnoj naučnoj osnovi, već na brojnim primjerima iz života.
Na fakultetu smo učili imunologiju suviše površno, neophodnost i potreba za vakcinacijom jednostavno se podrazumijevala. Pokušala sam da izučavam imunologiju studiozno, u studentskom naučnom društvu fakulteta na katerdi pedijatrije. Iz tog pročavanja sam zaključila da su nedovoljno izučeni mehanizmi imuniteta, oni su nešto najsvetije u ljudskom organizmu, a pitanja u toj nauci je više nego odgovora. Ljekari upravljaju dječijim imunitetom kao kuvar sa krompirom.
Naravno, u svojim zaključcima, nijesam usamljena. Mnogi ljudi ne vakcinišu svoju djecu, posebno ljekari. Moja prijateljica ima dobar odgovor na pitanje istražitelja zašto njena djeca još uvek nijesu vakcinisana, odgovara je da je njen otac imunolog. Posle toga sva dalja pitanja odmah nestaju.
Vakcine su mnogo opasnije od ljekova jer ljekove ne primaju sva djeca, a vakcine primaju skoro svi. Najviše zabrinjava što je mali procenat zdrave djece – možemo reći bogatstvo nacije je uništeno vakcinama. Tužni ishod masovne vakcinacije nije istinski ocijenjen. Zdravlje stanovništva katastrofalno opada.
Sa mnom u školi je učila Tanja Plotnikova – devojka koja je imala bronhijalnu astmu. Jedna od hiljadu učenika. Sada bronhijalnu astmu u svakom razredu ima neko dijete. Broj oboljelih od dijabetesa udvostruči se svakih 10 godina. Utvrđena je povezanost vakcine protiv zauški sa obolijevanjem od dijabetesa. To ne samo da ne znaju pacijenti, već i ljekari. Informacije o ovome se ne objavljuju, relevantna literatura se ne prevodi na ruski, i ne objavljuje. Sve autoimune bolesti šire se strahovito. Pri ovim bolestima imunitet je narušen, tako da počinje da radi protiv sopstvenog organizma.
Zajednička karakteristika svih autoimunih bolesti – stalna progresija, bolni simptomi, neefektivno liječenje usmjereno samo na uklanjanje nekih od simptoma koje ima mnoštvo kontraindikacija. Po statistici dodavnje jedne ili dvije vakcine u kalendar za vakcinaciju uvijek povlači za sobom povećanje učestalost autoimunih bolesti. Eksperimentisanje sa imunitetom ne prolazi bez posledica!“
Izvor: http://www.rifinfo.ru/news/38030
Isječak iz filma „Vakcina života“ TV – Prvi kanal (Вакцина жизни (2008) Первый канал)
https://youtu.be/jZAG1Hz44qg
Autori:
cijepljenje.info
http://cijepljenje.info/odstete-u-rusiji-i-pored-neobavezne-vakcinacije/
bebamur.com
https://www.bebamur.com/blog/misljenja-srucnjaka-o-vakcinama
