Godinama unazad, NATO stratezi imaju jednu zajedničku brigu – tišinu. Ne onu diplomatsku, već onu koja dolazi iz dubina mora.
Tačnije, iz dubine koju nadzire ruska podmornica klase „Paltus“ (projekat 877) ima još jedno ime na ruskom – Varšavjanka. Nazvana „crna rupa“ zbog svoje gotovo nečujne akustike, ova podmorska platforma već decenijama predstavlja glavobolju za mornarice zapadnih država.
Prema pisanju američkog portala 19fortyfive, „Paltus“ nije samo još jedan stariji sovjetski model koji je preživeo raspad SSSR-a. Naprotiv. Njena tišina, pouzdanost i potencijal za modernizaciju čine je i dalje izuzetno relevantnom. I to ne samo u teoriji – već i u aktivnom delovanju.
Osim klasičnih zadataka – borbe protiv neprijateljskih brodova i podmornica – ova podmornica je i platforma za obaveštajni rad. U svetu gde svaka informacija može odlučiti ishod konflikta, sposobnost „Paltusa“ da se prikrade i prikuplja podatke neprimetno postaje neprocenjiva.
Opremljena krstarećim raketama visoke preciznosti tipa „Kalibar“, ona lako može preći iz senke u udarni status – i to bez prethodnog upozorenja.
Ali nije samo tehnika ono što ovu klasu održava u vrhu. Ruski ministar odbrane Andrej Belojusov nedavno je istakao da se kvalitativna modernizacija flote neće zaustaviti.
Uz iskustvo posada, kaže on, ruski podvodni kapaciteti ostaju otporni na svako spoljašnje „pritiskanje“ – kako diplomatsko, tako i u operativnom smislu.
Dok pojedini zapadni analitičari govore o tehnološkoj prednosti svojih flota, stvarnost na terenu – ili bolje rečeno, pod morem – često ih demantuje. „Paltus“ možda nije najmlađi u floti, ali njegovo prisustvo i dalje šalje jasnu poruku: Ne treba potcenjivati ono što se ne čuje.
I možda je baš to ono što ga čini najopasnijim – sposobnost da u svetu buke ostane nevidljiv. A nevidljivo često odlučuje.
Webtribune.rs
Najnovije i najvažnije vesti i analize na našem Telegramu – Prijavi se