Naslovnica IZA OGLEDALA Stane Dolanc je uz pomoć jugoslovenske UDBE kreirao aferu Memorandum SANU

Stane Dolanc je uz pomoć jugoslovenske UDBE kreirao aferu Memorandum SANU

gf654kudsf45

Izveštaj upućen nekada svemoćnom Stanetu Dolancu, članu Predsedništva SFRJ, otkriva da je on sa Državnom bezbednošću svojevremeno kreirao aferu „Memorandum SANU“.

Memorandum SANU bio je neka vrsta određivanja strateških ciljeva srpskog naroda posle Titove smrti. Iako nikada nije bio usvojen, Nacrt dokumenta dospeo je u javnost u “Večernjim novostima”, u dva nastavka 24. i 25. septembra 1986. Neki od stavova iz Nacrta, kao onaj da decentralizacija vodi raspadu Jugoslavije i da su Srbi diskriminisani i izloženi asimilaciji u Hrvatskoj, kao i stav da se insistira na jedinstvu srpskog naroda pokrenuli su burne reakcije u celoj zemlji, a SANU je optužen za raspirivanje srpskog nacionalizma.

[adsenseyu1]

O drugom poverljivom dokumentu, koga je 29. septembra sačinio rukovodilac Službe za pitanje zaštite ustavnog poretka Anđelko Maslić, obavešteni su svi najvažniji rukovodioci i dostavljen im je nacrt Memoranduma. U Maslićevom izveštaju se navodi da je nacrt Memoranduma dobijen od direktora tadašnje “Borbe”, dok se u Ćulafićevom izveštaju navodi nešto sasvim drugo.

„Povodom izrade prednacrta Memoranduma SANU, došli smo do saznanja da se radi o radnom materijalu Komisije SANU koja je oformljena 13. juna 1985… Dostavljam vam Memorandum. Napominjem, da se do materijala došlo merama Službe i fotokopiran je u toku noći, tako da tekst nije potpuno vidljiv za čitanje“, navodi se u strogo poverljivom izveštaju Ćulafića upućenog Dolancu, tada članu Predsedništva SFRJ. Manji delovi nacrta Memoranduma objavljeni su u “Večernjim novostima”, dan pre nego što je Ćulafić poslao izveštaj Dolancu. Tekst u “Novostima” tadašnji zvaničnici su predstavljali kao početak afere.

Četiri dana kasnije u poverljivom dokumentu, koji je sačinio Maslić za najvažnije komunističke rukovodioce, uopšte se ne pominje noćni upad i fotokopiranje nacrta Memoranduma.

[adsenseyu4]

„Služba za pitanje zaštite ustavnog poretka je 24. septembra ove godine, kada su “Večernje novosti” počele objavljivati širi osvrt na ovaj dokument, zatražila od direktora “Borbe” integralni tekst. Kopiju nacrta ovog dokumenta Služba je primila 26. septembra u 12 časova i odmah organizovala njegovo prekucavanje“, navodi se u izveštaju Maslića koji je dostavljen svim članovima Predsedništva SFRJ, Savetu za zaštitu ustavnog poretka, Generalnom sekretaru predsedništva i još nekim najbitnijim rukovodiocima.

U Ćulafićevom izveštaju Dolancu, koji je izgleda bio tajna za druge, navodi se da je Komisija SANU, nakon što je deo nacrta objavljen u štampi, zakazala sastanak na “kome bi se zauzeo stav i osudio postupak novinara”. Ćulafić obaveštava Dolanca i da su redakcije “Ekspres politike” i Tanjuga zatražile nacrt Memoranduma od SANU, ali da “im je odgovoreno da je tekst integralnog karaktera”.

Savezni sekretar policije izveštava Dolanca i da su dobijeni prilozi smanjeni na 70 strana, umnoženi i dostavljeni članovima Komisije SANU, te da je dogovoreno da se nakon određenog roka sastavi tekst Memoranduma, koji bi nakon usvajanja na Predsedništvu SANU bio upućen najvišim rukovodiocima Srbije. To se, inače, nikada nije desilo.

[adsenseyu1]

Ko je bio u Komisiji SANU

U izveštaju su pobrojani članovi Komisije SANU: predsednik Dušan Kanazir, Antonije Isaković, koji je rukovodio radnom grupom, i članovi Pavle Ivić, Mihajlo Marković, Miloš Macura, Dejan Medaković, Miroslav Pantić, Nikola Pantić, Ljubiša Rakić, Ivan Samardžić, Kosta Mihajlović i Nikola Čobelić.

Akademik Matija Bećković: Dokaz da je afera gigantska ujdurma DB-a

Akademik Matija Bećković kaže da je sva prilika da je “Blic” našao jedan od ključnih dokaza “da je afera Memorandum gigantska ujdurma tajne policije Jugoslavije”.

„Sa nekoliko kolega (Desanka Maksimović, Olga Jevrić, Stojan Ćelić, Stevan Raičković) obratio sam se u te dane Skupštini Akademije da nam nadležni odgovore ko je taj radni papir ukrao kako bismo znali s kim imamo čast da polemišemo. Da je objavljena verzija kako je novinar privatno došao do teksta, sve bi se i završilo na njegovom članku objavljenom u “Večernjim novostima”. Ali, istovremeno je eksplodirala cela zemlja kao da je neko bacio šibicu na benzinskoj pumpi. Takvu brzovezujuću eksploziju i toliko razornog ekrazita mogao je povezati samo Vrhovni štab tajne policije“, navodi Bećković.

[adsenseyu4]

On dodaje: “Ko je to bio i ko je stajao iza svega potvrđuje i dokument do koga ste došli.”

„Jednom rečju, oni koji su zbog svojih planova taj radni materijal ukrali, proglasili konačnim, naslovili i objavili, optužili su SANU da je to učinila, a mada ga ona nikad nije ni usvojila, a kamoli potpisala i objavila. SANU je obeležila tridesetogodišnjicu tog nezapamćenog varvarskg čina, kako se tako nešto nikad i nigde ne bi ponovilo. Jer, ako je to bilo moguće učiniti najuglednijoj i najvažnijoj naučnoj ustanovi, čemu bi se mogao nadati bilo koji pojedinac“, kaže akademik Bećković.

Akademik Ljubiša Rakić: Tajna policija zaustavila demokratske procese

Akademik Ljubiša Rakić, jedan od članova Komisije SANU za izradu nacrta Memoranduma, kaže da je izveštaj Ćulafića dokaz da je politička policija bila umešana.

„Upad su naručili mračni ljudi iz tadašnjeg režima koji su zaustavili pokušaj da se Memorandumom iniciraju demokratski procesi u tadašnjoj SFRJ“, kaže Rakić.

On smatra da je napad na Memorandum u stvari napad na suštinu diskusije.

„Tamo nije bilo nikakvog srpskog šovinizma. Srpski rukovodioci su napali Memorandum da bi pokazali svoju vernost titoizmu. Memorandum je trebalo da predstavlja iniciranje demokratskih procesa u Jugoslaviji. To nije bio čak ni atak na komunističku vlast. Dolanc je hteo da nasledi Tita“, navodi Rakić.

On podseća da je Memorandum iskorišćen za napade na SANU i da je čak samo 10 dana pre proslave 100-godišnjice Akademije tadašnji predsednik Predsedništva Srbije Ivan Stambolić zabranio proslavu.

„Obustavljen je rad Komisije. Vlada Srbije je tražila da Skupština SANU osudi dokument. Međutim, Akademija se oduprla pritiscima. Jedini su Vasa Čubrilović i Pavle Savić bili za osudu dokumenta koji je tek više godina kasnije, 90-ih godina prošlog veka, objavljen javno u integralnoj verziji“, podseća Rakić.

Vuk Z. Cvijić (Blic)[adsenseyu5][adsenseyu5]