Vladimir Putin i kod svojih protivnika slovi za političara posebnog kova, čija postojanost dolazi do izražaja naročito u kriznim vremenima.
Utoliko više iznenađuje njegov nagli obrt u pogledu korone. Dok se oko Božića dičio da Rusija ima najbolju vakcinu na svijetu, da kućni pritvori („zaključavanja“) nisu neophodni i da će pandemija biti pobijeđena do jeseni, prethodnih nekoliko sedmica kurs mu je bio toplo-hladno, na šta od njega nismo navikli.
Sredinom juna, prilikom susreta s američkim predsjednikom Bajdenom u Ženevi, njegov glasnogovornik Dimitrij Peskov rekao je da se o obaveznoj vakcinaciji „još ne razgovara“. Istovremeno, međutim, stanovništvo šire oblasti Moskve doživjelo je ogromno iznenađenje.
Rusija: Obaveza vakcinisanja bar šezdeset posto zaposlenih
Gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin, vjerni Putinov sljedbenik, uveo je obaveznu vakcinaciju, i to ne samo u Moskvi, već u čitavoj oblasti s dvadesetak miliona stanovnika.
Vakcinacija je isprva naložena svima koji u poslu dolaze u dodir s mušterijama, gostima, pacijentima ili đacima. Preduzećima iz oblasti obrazovanja, gastronomije, zdravstva, maloprodaje i javnog prevoza nametnuta je obaveza da im bar šezdeset odsto zaposlenih bude vakcinisano.
Zaposleni su dosad primili prvu vakcinu nekog od ruskih proizvođača, a drugu bi trebalo da prime do 15. avgusta. Onima koji ne ispune zadate kvote prijete kazne, uključujući čak i zatvaranja onih ispostava u kojima zaposleni nisu dovoljno vakcinisani.
U međuvremenu je još dvadeset jedan region prihvatio ultimatum o vakcinaciji, a Putinov glasnogovornik Peskov nedavno je izjavio da kraj kampanje nije na vidiku: „LJudi bez imuniteta i bez vakcine ne mogu raditi u svim oblastima“, rekao je, ne ostavljajući mjesta sumnji da se ni ubuduće neće prezati od daljih zaoštravanja.
Putinovo toplo-hladno i ruska nesklonost vakcinaciji
Dok je Putin u početku bio suzdržan, u posljednje vrijeme je u više navrata javno govorio o ovom pitanju. NJegove riječi, pak, ne pokazuju nikakav jasan stav.
Početkom januara putem televizije pozvao je stanovništvo da se vakciniše. Iako je, prema njegovim riječima, oduvijek bilo ljudi načelno suprotstavljenih vakcinisanju, oni su „brojni ne samo kod nas, već i u inostranstvu“. Zato je zahtijevao od Rusa da „ne slušaju ljude koji ništa ne razumiju i šire glasine“, opomenuvši ih da vjeruju stručnjacima.
Krajem maja distancirao se od ideje o obaveznoj vakcinaciji, nazvavši prisilnu vakcinaciju „nesvrsishodnom i besmislenom“. Ruski građani moraju shvatiti da se izlažu „ozbiljnoj i čak smrtonosnoj opasnosti“ ako se ne vakcinišu, ali nije obaveza države da ih na to tjera.
Poslije sastanka s Bajdenom u junu obrnuo je stav i branio obaveznu vakcinaciju makar na regionalnoj razini, rekavši da je uvjeren da se time može zaustaviti novi talas korone i spriječiti uvođenje kućnog pritvora u čitavoj državi, navodeći da time želi izbjeći zatvaranje čitavih preduzeća i ostajanje ljudi bez posla.
Putinovo vrdanje nije naišlo na dobar prijem kod ruskog naroda. Podrška u narodu pala mu je na najniže grane od početka mandata, što ni ne čudi, jer je podozrivost prema vakcini u Rusiji velika – prema anketama, oko šezdeset posto Rusa odbija obaveznu vakcinaciju. Dosad je obe vakcine primilo svega četrnaest odsto stanovništva.
Zašto onda Putin prosto ne postupi u skladu s voljom naroda?
Pritisak digitalno-finansijskog sektora na politiku
Razlog bi se mogao tražiti u tektonskoj promjeni globalnog odnosa snaga u proteklih godinu i po, koja je iz temelja promijenila lice svijeta. Mjere donesene povodom sprečavanja širenja kovida-19 ubrzale su koncentraciju novca i moći u sve manjem broju ruku, pri čemu je najveći profiter digitalno-finansijski kompleks.
Uvođenje zaključavanja i drugih ograničenja u okviru borbe protiv bolesti učinili su da moć IT koncerna i pojedinih finansijskih institucija dostigne dosad neviđene razmjere. Tržišni kapital pet najvećih digitalnih koncerna – Epla, Guglove matične firme Alfabeta, Majkrosofta, Fejsbuka i Amazona – iznosi nestvarnih 8.800 milijardi dolara, dok samo dvije najveće svjetske firme za upravljanje bogatstvom, Blek rok i Vangard, upravljaju iznosom od 16.200 milijardi dolara.
S druge strane, bruto društveni proizvod Rusije (zbir sve proizvedene robe i pruženih usluga) u 2020. iznosio je 1.500 milijardi dolara, dakle manje od vrijednosti Epla (2.100 milijardi), Guglove matične firme Alfabeta (2.100 milijardi), Majkrosofta (1.900 milijardi) i Amazona (1.700 milijardi).
Navedeni koncerni imaju ne samo beskrajno više novca od ruske države, već i više moći, jer vladaju globalnim protokom podataka, koji obuhvata i Rusiju. Oni, na primjer, daju tehnologiju za međunarodni platni sistem Svift, ili, poput Majkrosofta, oblak (cloud) u kom podatke čuva najvažniji računar na svijetu – sistem za analizu podataka Aladin, savjetnika američkog sistema Federalnih rezervi i Evropske centralne banke Blek roka.
Digitalno-finansijski sektor ne zna za državne granice
Rast i moć ovih koncerna eksplodirali su u proteklih osamnaest mjeseci. Zaključavanja su donijela nikad dosad viđene zarade finansijskim ustanovama, farmaceutskoj industriji, trgovini preko interneta, internet platformama i digitalnoj industriji zabave, istorijski nezabilježeno povećavajući njihov uticaj na društvo i dajući im više političke moći nego ikad dosad.
Danas na svijetu više nema ni jedne jedine vlade koja bi sebi mogla priuštiti da se odupre diktatu digitalno-finansijskog kompleksa. To ne važi samo za države Zapada, već i čitav Istok, uključujući Rusiju i Kinu.
Upravo u Kini vidimo koliko je digitalna industrija ovladala čitavom zemljom i u kojoj mjeri je za sebe iskoristila mjere za suzbijanje kovida-19. Za Rusiju to znači: čak i ako bi Vladimir Putin htjeo, ni u kom slučaju se na duži rok ne bi mogao suprotstaviti ovim interesima, jer Rusija nije ostrvo, već privredom tijesno vezana i sa Zapadom i s Dalekim Istokom.
Zašto se kampanja vakcinacije podstiče svim sredstvima
Prošle godine digitalno-finansijski kompleks našao se pred ogromnim problemom: finansijski sistem prijetio je da se ponovo uruši, kao 1998. i 2008. Pošto je za spasavanje sistema ovaj put bio potreban još veći novac nego ranije, a ljudi, naročito prilikom prethodne krize u Evropi, shvatili da se radi o ogromnoj raspodjeli odozdo na gore, očajnički se tražio izgovor.
I tu su onda, kao dar s neba, došla zaključavanja širom svijeta, koja su potpuno zaustavila svjetsku privredu u martu i aprilu 2020. i uzdrmala finansijski sistem. Privredna i finansijska kriza odmah je proglašena „korona krizom“, i sve dalje mjere obrazlagane su sprečavanjem širenja virusa.
Vrijeme, pak, nije stajalo u mjestu, i situacija s globalnim finansijskim sistemom neizvjesnija je i opasnija nego ikad, jer su mjere spasavanja dostigle kritičnu tačku: kamate širom svijeta pale su na nulu, a neophodne sume mjere se hiljadama milijardi. Svako dalje štampanje novca će samo dodatno pospješiti ionako žestoku nastupajuću inflaciju. Digitalno-finansijski kompleks uz pomoć centralnih banaka radi na rješavanju tog problema – stvaranju digitalnog novca centralnih banaka. NJegovo uvođenje, pak, traži vrijeme, i ono se mora premostiti, a da pri tom digitalno-finansijski kompleks ne izgubi ništa od svoje moći.
Upravo tu na pozornicu stupa kampanja za vakcinaciju širom svijeta: njena svrha je da ljude drži u strahu dok digitalni koncerni nadograđuju svoju moć, farmaceutska industrija nastavlja ostvarivanje ogromnih zarada, i finansijske institucije ne privedu kraju pripreme za ukidanje gotovinskog novca.
Danas je potpuno nebitno zovete li se Angela Merkel, DŽo Bajden, Si Đinping ili Vladimir Putin – na vlasti ostaje samo onaj ko se povinuje ovom planu, i to bespogovorno.
(stanje stvari)
