Poslije udara na SPC spornim Zakonom o slobodi vjeroispovjesti, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je otišao korak dalje i pokazao još jednim potezom kako namjerava da gradi budućnost zemlje: prvi put je Srbe nazvao nacionalnom manjinom.
Đukanović je u intervjuu agenciji Tanjug za Srbe u Crnoj Gori upotrebio termin „nacionalna manjina“, što je mnogima zaparalo uši. S obzirom na to da Srbi u Crnoj Gori sebe doživljavaju kao narod koji je stvorio državu Crnu Goru, čini se da je ova poruka bacila u drugi plan čak i objavu Đukanovića da neće povući sporni zakon o slobodi vjeroispovijesti.
[adsenseyu1]
Crnogorski predsjednik je pride saopštio i da su interesi Crne Gore suprotni interesima Srbije, zbog čega, kako je rekao, nije realno očekivati od Crne Gore da „širi prostor za rad u državnim organima građanima koji pristaju da po političkom pozivu djeluju suprotno nacionalnim interesima Crne Gore“, čime je sa najviše državne adrese otvoreno podržao politiku zatvorenih vrata za zapošljavanje onih koji se u Crnoj Gori nacionalno izjašnjavaju kao Srbi.
Naziv „nacionalna manjina“ za sve koji se osjećaju kao Srbi
U Ustavu Crne Gore se u članu 1 navodi da je „građanska, demokratska, ekološka i države socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava“, dok član 2 precizira da je „nosilac suverenosti građanin koji ima crnogorsko državljanstvo“.
U članu 79 se ističe da se „pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemče prava i slobode koja se mogu koristiti pojedinačno i u zajednici s drugima“, ali se ne precizira koji su to manjinski narodi.
[adsenseyu4]
Komentarišući uvođenje sintagme – „nacionalna manjina“, za one koji se osjećaju kao Srbi od strane crnogorskog predsjednika, analitičar Luka Radonjić podsjeća da prema važećim rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori živi 45 odsto Crnogoraca i 29 odsto Srba, da se 45 odsto građana izjasnilo da govori i piše srpskim jezikom, te da se preko 30.000 građana nije izjasnilo o etničkoj, odnosno nacionalnoj pripadnosti, uglavnom, kako se pretpostavlja, zbog različitih oblika pritisaka.
Ovaj analitičar je stoga kategoričan u ocijeni da srpski narod u Crnoj Gori nije manjinski, čak ni po brojkama popisa koje je sprovela Đukanovićeva administracija, a osobito ne ako se ima u vidu istorijski kontekst države Crne Gore.
„Podsjećam javnost da je Đukanović u emisiji ’Utisak nedelje‘ 2006. godine na pitanje autorke emisije ’Zašto se na bilbordima kampanje za nezavisnost nalaze Njegoš i Marko Miljanov, ako se zna da su oni bili Srbi‘, odgovorio: ’Ne vidim problem da sjutra na čelu nezavisne Crne Gore budu i Srbi‘. On, dakle, ni tada – a o ’90-im godinama da ne govorimo – nije dovodio u pitanje srpsku etničku pripadnost Njegoša i Marka Miljanova, a možda ne dovodi ni sada – ali hoće da ih smjesti u nacionalnu manjinu“, kaže Radonjić za Sputnjik.
[adsenseyu1]
Strateški cilj crnogorskih vlasti
Uvođenjem sintagme „srpska manjina“, predsjednik DPS-a, kako dodaje Radonjić, nije iznio samo neistinu, već i jedan od svojih strateških ciljeva u susret predstojećim izborima i popisu stanovništva koji je predviđen za 2021. godinu, a to je formatiranje srpskog naroda u Crnoj Gori kao nacionalne manjine.
„Njegova ambicija je da na štetu procenta Srba podigne broj Crnogoraca na 50 odsto, da bi sa te platforme još intenzivnije ’napao‘ crkveno pitanje, osobito u dijelu njenog imena, što se može naslutiti i u njegovom intervjuu koji je dao prošle godine za ’N1‘ u okviru emisije ’Presing‘, kada se, demonstrirajući određeno nepoznavanje crkvenih prilika i njenog istorijata, pitao, parafraziram – kako to da Crna Gora nema Crnogorsku crkvu“, podsjeća Radonjić.
To je, kako ocjenjuje naš sagovornik, ujedno i pokušaj manipulacije ljudima koji su se izjasnili kao Crnogorci – ali smatraju da su srpskog porijekla.
„Sve to je u skladu sa Đukanovićevom tezom o ’istorijskom diskontinuitetu‘, o kojem je govorio često ranijih godina, a najkonkretnije na sjednici Skupštine Crne Gore, na kojoj se glasalo o ulasku Crne Gore u NATO. Tu dolazimo do kulminacije ideološkog apsurda, odnosno ’ideološkog košmara‘ – da se političar koji zagovara istorijski – nacionalni i politički diskontinuitet, poziva na istoriju. I to uglavnom na teze škola koje se istorijom bave isključivo ideološki“, smatra Radonjić.
[adsenseyu4]
Pokušaj da se obnovi zapadni stereotip o Srbima
Na koncu, naš sagovornik se takođe osvrnuo i na, kako kaže, Đukanovićev pokušaj da u sklopu ataka na SPC u Crnoj Gori obnovi stereotipnu sliku dijela zapadne javnosti o Srbima kao najvećim destabilizatorima i negativcima na prostoru bivše Jugoslavije.
„Intervju predsjednika DPS-a Tanjugu sadrži obilje spornih tačaka i poslužio mu je kao poligon za plasman neargumentovanih teza i ocjena. Na više mjesta on govori i o ’neupitnim istorijskim činjenicama‘. Svakome ko poznaje problematiku jasno je da je Đukanović iznio niz utisaka – a ne činjenica. U nauci utisak ne može biti iznad činjenice. Uostalom, ako argumentacija njegove partije počiva na ’istorijskim činjenicama‘ koje su ’neupitne‘, ostaje pitanje zbog čega on i njegova stranka uporno zaobilaze sva moguća televizijska sučeljavanja sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Zašto stavove onih koji podržavaju sporni zakon u TV sučeljavanjima nema ko da zastupa!“, pita Radonjić.
Nebojša Popović (Sputnik)
