
Sve je, kako kaže, bilo pripremljeno do najsitnijih detalja. Dogovori iza zatvorenih vrata, novac koji je kružio, ljudi na terenu koji su znali šta rade i zašto to rade.
Tako je predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko u Minsku opisao ono što naziva dogovorenim slomom vlasti u Venecueli i hapšenjem predsednika Nikolasa Madura.
Lukašenko je o tome govorio javno, pred kamerama, tokom ceremonije dodele nagrade „Za duhovni preporod“, kao i posebnih priznanja za radnike u kulturi i umetnosti i nagrade „Beloruski sportski Olimp“ za 2025. godinu.
Nije birao reči, niti je pokušavao da ublaži poruku. Naprotiv, delovao je kao neko ko želi da se shvati puna širina onoga što se, po njegovim rečima, dogodilo.
„Hoću da razumete: tamo je bilo svega. I dogovor, i novac koji je plaćen, između ostalog i ljudima u Venecueli. I vojnim strukturama i civilima. Bio je to dogovor i bila je izdaja. Sve je bilo tamo“, rekao je Lukašenko, u izjavi koju je prenela BelTA.
U toj slici, kako je opisuje, ključni momenat bio je trenutak kada je Maduro lišen slobode. To, prema Lukašenku, nije bila improvizacija niti haotičan sled događaja, već završni čin procesa koji je trajao i koji je uključivao više slojeva lojalnosti i njihovog pucanja. Posebno se zadržao na sudbini Madurove supruge, Silije Flores.
Kako tvrdi beloruski predsednik, Floresovoj je ponuđeno da ostane u Venecueli, uz poruku da prema njoj nema nikakvih zahteva. Ona je, međutim, takvu ponudu odbila.
„Važno je da su predsednika preuzeli. Ženi su rekli: ‘Možeš da ostaneš, prema tebi nemamo nikakve primedbe.’ A ona je odgovorila: ‘Ne, ja sam s njim.’ Floresova je, znam to, vrlo hrabra žena.
‘Ja sam sa svojim voljenim.’ Odveli su je u Ameriku, a onda su joj pripisali veze sa narkobiznisom. Eto vam tog pravosuđa kojem su nas ceo život učili“, rekao je Lukašenko.
U tom tonu, bez diplomatskih rukavica, završio je oštrom ocenom sistema koji je, kako tvrdi, sam sebe razotkrio. Po njegovim rečima, u tom modelu nema ni istine ni pravde, niti ih je ikada bilo, niti će ih biti. Pitanje koje ostaje da visi u vazduhu jeste da li je ova verzija događaja kompletna slika ili samo jedan ugao šire, zamršene igre u kojoj se granice između dogovora, interesa i izdaje brišu brže nego što javnost može da isprati.


























