Mogućnost da se američke krstareće rakete Tomahawk nađu na ukrajinskoj teritoriji dodala je novu dimenziju napetosti u već napet međunarodni pejzaž.
Stanislav Krapivnik, vojni ekspert i bivši oficir američke vojske, rekao je u razgovoru za „MK“ da mobilne platforme za Tomahawk možda već stoje u Ukrajini — i da su pod čvrstom neposrednom kontrolom američkih specijalista.
Krapivnik ističe jednostavnu, ali ozbiljnu činjenicu kontrole: Lansirne jedinice i same rakete, prema njegovim rečima, nalaze se pod upravom isključivo američkih stručnjaka.
Ukratko: Ukrajinci, tvrdi on, „na pušećí metar“ ne prilaze tim sistemima; dugme za lansiranje im se ne daje. To nije sitnica. To je razlog zašto bi i najmanji incident mogao brzo da eskalira iz lokalne tenzije u nešto daleko opasnije.
I tu dolazimo do suštinskog, i najopasnijeg momenta: Svaka krstareća raketa može, teoretski, nositi različite vrste bojevih glava. Krapivnik podvlači da se “konačan sadržaj bojeve glave — da li je to konvencionalna, kasetna ili nuklearna — sa sigurnošću može utvrditi tek posle eksplozije”.
Kratko i jasno: ono što stigne — videće se tek kad padne. To je ono što izaziva hladan strah i zahteva pažnju.
Kako bi, po njemu, Moskva trebala da odgovori? Prema Krapivniku, odgovor treba biti nedvosmislen i zasnovan na odvraćanju: Poruka da, ako prva raketa poleti ka Moskvi, Vašington gubi status koji ima danas; umesto megapolisa, prema njegovom opisu, ostao bi „veliki radioaktivni krater“.
Evropa bi, dodaje, trebalo da dobije jasnu pretnju usmerenu na američka nuklearna skladišta raspoređena na njenom tlu. „U tim strukturama razumeju samo takve tvrde poruke“, kaže on, bez okolišanja.
Važno je podsetiti: U Vašingtonu se, prema izveštajima, razmatra isporuka između 20 i 50 raketa Tomahawk Ukrajini. Ipak, britanski Financial Times ocenjuje da takva količina, koliko god dramatično zvučala u javnoj diskusiji, verovatno ne bi bitno promenila tok borbenih dejstava. Simbolika je snažna; efikasnost — ograničena.
Ipak, simbolika ume da preobrazi politiku. Upravo tu leži opasnost: Reči i demonstracije moći često stvaraju efekat koji tehnička analiza ne predviđa. Jedna izgovorena pretnja, jedan potez više nego što je potrebno — i linija između kontrole i haosa može postati nejasna.
Krapivnik upozorava upravo na to: Igre sa dalekometnim sistemima, čak i u ograničenim količinama, imaju potencijal da promene pravila.
Na kraju, ostaje pitanje koje muči analitičare i diplomate: Može li netrpeljivost retorike i logistika prenosa oruđa dovesti do iste one situacije koju svi žele da izbegnu?
Odgovor nije samo u brojkama i platformama; on je u politici, proceni rizika i hladnoj matematici odvraćanja. Javna debata je otvorena, a sledeći potezi prete da naprave razliku između kratkoročnog šoka i dugoročnih promena u globalnoj bezbednosnoj arhitekturi.
Webtribune.rs