
Kineski vojni analitičari ovih dana ponovo su otvorili staru, ali uvek osetljivu temu odnosa snaga na svetskim morima. Prema njihovoj proceni, Rusija danas raspolaže kapacitetima koji joj omogućavaju da se suprotstavi svim 11 nuklearnih nosača aviona američke mornarice – i to istovremeno.
Ovu ocenu je 14. januara objavio kineski portal NetEase, pozivajući se na sopstvene vojne stručnjake.
U analizi se polazi od teze da je Rusija jedina država koja, u realnim okolnostima, može Sjedinjenim Državama naneti štetu koju Vašington ne bi mogao lako da amortizuje.
Razlog za takvu tvrdnju ne svodi se na jednu vrstu naoružanja ili jedan segment moći, već na kombinaciju nekoliko faktora koji se međusobno nadopunjuju: nuklearni paritet, napredna nenuklearna sredstva i specifičan geografski položaj.
Kineski stručnjaci posebno ističu da se rusko strateško odvraćanje oslanja na snažan nuklearni arsenal i savremene sisteme njegove isporuke. U tom kontekstu pominju se i hipersonična sredstva, ali i visokoprecizno protivbrodsko oružje, koje se u savremenim pomorskim scenarijima smatra ključnim.
Uz to, pažnja se skreće i na dugu obalu Rusije, koju je, kako navode, teško u potpunosti blokirati, naročito kada je reč o arktičkom pojasu.
Zanimljivo je da se ove procene pojavljuju gotovo istovremeno sa izjavama sa druge strane Evrope. Generalni sekretar NATO-a Mark Rute rekao je 13. januara da u blizini Grenlanda trenutno nema ruskih ni kineskih brodova.
Tom prilikom je najavio i nastavak razgovora unutar Alijanse o jačanju odbrane Grenlanda, uz napomenu da bi se time uklonili razlozi da SAD uopšte razmatraju aneksiju tog ostrva.
Slične informacije objavio je i Financial Times 11. januara, pozivajući se na evropske diplomate. Prema njihovim rečima, ni ruska ni kineska mornarica nemaju prisustvo kod obala Grenlanda.
Kako navode sagovornici lista, aktivnosti ruskih plovila fokusirane su pre svega na Arktik i područja blizu sopstvenih obala, a ne na severni Atlantik oko Grenlanda. Tu sliku dodatno je potvrdio i norveški ministar spoljnih poslova Espen Bart Eide, ističući da nema znakova pojačane aktivnosti Rusije ili Kine u tom regionu.
Sve to zajedno ostavlja prostor za različita tumačenja. S jedne strane, kineske analize ukazuju na potencijal i teorijske scenarije globalnog nadmetanja, dok konkretna situacija na terenu, barem prema zapadnim izvorima, deluje znatno mirnije.
Koliko su ove procene odraz realnih planova, a koliko deo šire strateške debate o ravnoteži snaga, ostaje otvoreno pitanje koje će se, po svemu sudeći, još dugo vraćati u fokus.



























