Naslovnica U FOKUSU Kada se granica pomera na 65: Šta ova odluka govori o britanskim...

Kada se granica pomera na 65: Šta ova odluka govori o britanskim planovima

U Londonu se ovih dana pažljivo bira svaka reč, ali poruka je jasna: bezbednosni okvir Evrope se menja, a Velika Britanija ne želi da je te promene zateknu nespremnu.

Vlada je zato odlučila da ojača vojne rezervne snage podizanjem maksimalne starosne granice za pozivanje bivšeg osoblja – sa dosadašnjih pragova na čak 65 godina. Informaciju je danas objavila vlada, a preneo Rojters, uz napomenu da se ovakvi potezi ne donose u vakuumu.

U pozadini je rastući niz bezbednosnih izazova širom kontinenta, uključujući dugotrajan sukob u Ukrajini, ali i sve glasniji zahtevi iz Vašingtona da evropske zemlje preuzmu veći deo odgovornosti za sopstvenu sigurnost. Drugim rečima, poruka saveznika je da se oslanjanje na američki kišobran više ne podrazumeva kao nekada, barem ne bez dodatnog napora sa evropske strane.

Ono što se menja nije samo starosna granica. Britanija planira i da proširi okolnosti pod kojima bivše vojno osoblje može biti pozvano na takozvane ratne pripreme, termin koji se sada koristi u širem smislu.

Ranije su takvi pozivi bili strogo ograničeni na situacije nacionalne opasnosti, velike vanredne okolnosti ili direktan napad na Veliku Britaniju. Sada se okvir širi, diskretno ali značajno, što upućuje na drugačije razumevanje budućih rizika.

General Pol Grifits je u tom kontekstu pokušao da odluku prizemlji i objasni je praktičnim jezikom. Kako je rekao, reforme će omogućiti da se postojeći talenat brzo mobiliše kada je to najpotrebnije, čime se jača ukupna spremnost zemlje.

Uz to, naglasio je da se London ovim potezom usklađuje sa pristupom koji već preuzimaju mnoge snage unutar NATO-a, što je važan signal i prema saveznicima i prema potencijalnim izazovima.

Vremenski okvir takođe govori mnogo. Promene se ne uvode odmah, već se očekuje da stupe na snagu u proleće 2027. godine. To ostavlja prostor za prilagođavanje sistema, ali i za dodatna politička i bezbednosna preispitivanja koja će se, gotovo sigurno, voditi u narednim godinama.

Da li je reč o preventivnoj meri, usklađivanju sa novom realnošću ili tek jednoj karici u širem lancu promena koje čekaju evropsku bezbednost, ostaje otvoreno.

Ono što je izvesno jeste da se granice između mirnodopskog planiranja i ozbiljne vojne pripreme sve više zamagljuju, a odluke poput ove ukazuju na to da se u Londonu računa dugoročno, čak i kada se o tome govori tiho.