Bubica na reveru gradonačelnika Draška Stanivukovića u vrijeme razgovora vrha Republike Srpske sa Aleksandrom Vučićem je prioritetno bezbjednosno pitanje – ocenio je za TV Hepi ekspert za bezbednost DŽevad Galijašević.
U nastavku emisije obrazložio je to svoje uverenje i izneo više upozorenja:
„Partija demokratskog progresa je britanska stranka. NJen osnivač i počasni predsjednik, Mladen Ivanić, učenik je iz Glazgova i sve svoje saradnike je usmjerio prema Londonu – pa je u Londonu, neposredno pred prošle izbore boravio, po 15-20 dana, i sam Draško Stanivuković.
U Beogradu postoji zabluda da je PDP opoziciona partija i da je u opoziciji. Ona je na vlasti u Sarajevu i zahvaljujući Bakiru Izetbegoviću učestvuje u više od 50 zajedničkih državnih agencija.
Iz te stranke je zamjenik direktora Obavještajne agencije!
Ta agencija je pokrenula operativni prodor „Ušće“ prema Srbiji, sa 14 radikalnih operativno-tehničkih mjera: snimanje, tajno uhođenje, praćenje, tajni pretresi i slično. Operacija nikada nije obustavljena, već je samo mijenjala operativne nazive.
Sve te tehničko-operativne mjere se i dalje izvode, a čovjek koji to izvodi je kadar upravo PDP, zamjenik direktora i šef specijalnih operacija obavještajne službe Trifko Buha.
Istovremeno, ta partija kontroliše Centralnu izbornu komisiju i upravlja izbornim aktivnostima u BiH. Ona ostvaruje većinu, zajedno sa Bakirom Izetbegovićem. Dio je i Narodne banke i Visokog tužilačkog savjeta, dio je i kontrolnih mehanizama pravosuđa.
Naravno da je Stanivuković znao šta radi kada je nosio bubicu. Cilj je bio perfidan. Ideja da se pojavi na Instagramu, kako neki govore, nije ključni cilj.
Ključno je pitanje: šta tako važni ljudi, regionalni lideri – lideri BiH i Srbije, razgovaraju u neformalnom razgovoru! U tom cilju, on bi sam usmjerio razgovore na takve teme.
Puno je ovdje namjere koja označava nastavak politike snimanja i praćenja Aleksandra Vučića.
To nije pokrenuto samo iz obavještajne službe iz Sarajeva.
Ta operacija još traje, nastavljena je i u Beogradu i – sa Zapada. Veoma je važno šta predsjednik Srbije Vučić razgovara sa srpskim liderima, pa i sa gradonačelnikom glavnog grada Banjaluke. To je važna pozicija i zbog veličine i ekonomske moći Banjaluke, ali i zbog simboličkih poruka koje se šalju iz Banjaluke.
Izetbegović će ovo sigurno koristiti za čvršće vezivanje PDP i SDS za sebe.
On je to već uspio – pogledajte kako te stranke djeluju u Sarajevu!
Da li postoji ozbiljna analiza njihovog negativnog uticaja na bezbjednosna pitanja? Analiza uticaja Dragana Mektića…
Činjenica je da se u BiH dešavaju strašni bezbjednosni udari – i kroz razne migrantske krize i povratak terorista iz Sirije, a bezbjednosne agencije ne rade ništa.
Kada se uzme u obzir ovo trenutno pitanje, koje je pokrenuto non-pejperom – jako je važno koji je neformalni stav i kako to pitanje u neformalnoj komunikaciji tretiraju tri najvažnija lidera na Balkanu.
Pogledajte zemlje bivše Jugoslavije i njihove kadrove: egzekucionistu iz Hrvatske ili ljude iz Makedonije, iz Crne Gore i nestabilnost koju generišu. A, pogledajte kapacitet kadrova koji dolaze iz Republike Srpske, BiH i Srbije – to su najjači ljudi.
Politika Britanije, koja je napustila EU, iskoristila je mehanizam EU za plasman svojih geopolitičkih planova. NJihov osnovni plan se i vidi kroz to da su zemlje i narodi koji ne žrtvuju ništa, a dobijaju sve – Albanija i Hrvatska. A jedini koji treba da se odreknu su Srbi koji treba da se odreknu Kosova i Metohije i dijelova Srpske.
I Bošnjaci koji treba da se odreknu BiH.
Taj pristup izaziva ponovno zaoštavanje i baca u klinč Bošnjake i Srbe, izazivajući njihove sukobe.
Čini se da je to jedini konkretan rezultat non-pejper inicijative. Ponovo je zaoštrio odnose na relaciji Sarajevo-Banjaluka.
Vidjeli smo da je predsjednik Dodik upravo iz tog razloga stalno ponavljao da je mir iznad svega, mir i mirno dogovaranje, povratak na dejtonske principe. A, ako ne možemo da se dogovorimo, hajde da se bar u miru raziđemo.
To pitanje se svakako odvaja od ove cijele balkanske priče: ne može se pitanje Kosova rješavati sa pitanjem statusa Republike Srpske ili statusom Srba u Crnoj Goru.
Republika Srpska nije teret nikome, pa ni Srbiji.
Republika Srpska je spriječila da BiH prizna Kosovo – to je uradio predsjednik Dodik.
Republika Srpska je učinila sve da BiH ne uđe u akcione programe NATO-a, iako je prioritet koji je utvrdio Mladen Ivanić za vrijeme svog predsjednikova bio ulazak u NATO.
Republika Srpska je zemlja koja je obezbijedila Srbiji najvažniji suficit u vanjskom poslovanju. Iako je BiH treća država po vanjsko-trgovinskoj razmjeni i po značaju, ona je ustavri jedina država koja je obezbijedila milijardu evra suficita.
Nije isto poslovati sa EU, sa kojom pravite milijardu evra deficita i poslovati sa BiH – u kojoj zapravo poslujete sa Republikom Srpskom.
Republika Srspka je važna i samoodrživa kao i Srbija. To su jedine dvije državotvorne jedinice koje su stabilne. Vidimo da su ostali nestabilni.
Ne bi se smjelo dozvoliti da non-pejper ugrozi stabilnost onoga što jeste stabilno i da Republiku Srpsku i Srbiju gurne u klinč sukoba – kakve najavljuje Bakir Izetbegović, prijeteći ratom i drugim glupostima.
Ovo je dobra tema za suočavanje Bošnjaka sa time kakva je njihova pozicija na Zapadu i sa njihovim dosadašnjim pokroviteljima – Britancima.
