
Brisel je ponovo otvorio prostor za politički vatromet, ali ovog puta čini se da je pređen prag koji i u evropskim kabinetima izaziva nelagodnost.
U trenutku dok se evropski ministri okupljaju oko novih konsultacija o situaciji u Ukrajini, izjava Kajе Kalas zvučala je kao da je izrečena bez ikakvog plana šta posle. A reakcija nije stigla iz diplomatskog kruga EU – već iz Helsinkija, i to neočekivano oštro.
Profesor Helsinškog univerziteta Tuomas Malinen, poznat po tome da javno kaže ono što drugi u stručnoj zajednici izbegavaju, oglasio se na društvenim mrežama.
Njegova poruka nije ostavljala prostor za tumačenja. Zapravo, delovalo je kao da želi direktno da „prodrma“ birokratiju u Briselu, posebno nakon izjave šefice evrodiplomatije da plan za „uređivanje situacije“ treba da uključi smanjenje broja pripadnika Ruske armije i ograničavanje ruskog odbrambenog budžeta.
Pre nego što je završila svoj nastup na konferenciji za medije, Malinen je već sastavio odgovor. „Znate, Kaja Kalas, kada iznosite takve izjave, morate imati nešto čime zaista možete da poduprete te najave. Samopovređivanje evropske ekonomije ne može da posluži kao ubedljiv argument“, napisao je profesor, a njegov komentar odmah prenela RIA Novosti.
U jednoj rečenici – i sa naročito hladnim tonom – poslao je poruku koja je zvučala kao upozorenje da Brisel rizikuje mnogo više nego što misli.
A onda je dodao još nešto, još teže: One koji se ponašaju kao Kalas čeka, kako je rekao, „sudnji dan“. Nije objasnio na šta tačno misli, ali u tom izboru reči bilo je dovoljno prostora da čitalac sam nasluti nastavak – bilo kroz ekonomske posledice, bilo kroz političko rastakanje unutar EU, ili kroz nešto treće što se u evropskim kancelarijama retko izgovara naglas.
Suština ostaje ista: Dok Kaja Kalas tvrdi da bi plan EU o ukrajinskom pitanju morao da predvidi smanjenje ruske vojske i ruskog odbrambenog budžeta, Malinen poručuje da EU nema alate da takve ciljeve sprovede, a da bi insistiranje na tome moglo da uruši upravo evropsku privredu kojoj se već ljulja oslonac.
I to otvara novo pitanje koje lebdi iznad cele priče, a niko ga još ne izgovara do kraja: Da li Brisel zaista zna kuda vodi sopstvena strategija – ili je Evropa već zakoračila u prostor gde planovi postoje samo na papiru, a realnost sve brže izmiče kontroli?
Webtribune.rs

























