„Ako Bošnjaci ne mogu ubijediti srpsku populaciju da je njihova budućnost u reintegraciji, nema svrhe blokirati mirno razdvajanje po uzoru na čehoslovački model.“
Ovo piše u dokumentu Izlazna strategija za BiH, koji je sastavio Sendi Berger, savjetnik za nacionalnu bezbjednost tadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona.
Dokument je nastao 20. jula 1995. godine kao priprema za pregovore o okončanju rata u BiH i upućen je brojnim institucijama američke vlasti.
U prepisci koja je uslijedila, Medlin Olbrajt, američki državni sekretar, 3. avgusta 1995. odgovara Bergeru, „ne isključujući mogućnost referenduma o otcjepljenju Republike Srpske, ali je istakla da favorizuje opciju dizanja embarga na oružje, vazdušne udare protiv Srba i predavanje odgovornosti Bošnjacima za završetak konflikta.
Kraj epohe sadašnjih srpskih političara: Amerika menja strategiju prema Srbiji – Marginalizacija Rusijehttps://t.co/ciWBRrqg7g
— Webtribune.rs (@WebtribuneRs) September 23, 2020
Napisala je da priželjkuje rješenje po kojem bi Federacija ušla u uniju sa srpskim entitetom, kako bi bio sačuvan teritorijalni integritet BiH“.
Tako su o tome pisale „Nezavisne novine“ 23. septembra 2013. godine, nakon što je skinuta oznaka tajnosti sa pojedinih dokumenata CIA.
Pominjala se i mogućnost konfederacije Republike Srpske sa Jugoslavijom, sve u cilju da se odobrovolji srpska strana, uz „pritiskanje bošnjačke strane“ da pristane i na manje od polovine teritorije BiH. Danas, poslije 25 godina, stanje je takvo da je pitanje razlaza sve izvjesnije.
Ne samo da Republika Srpska ne želi gubiti vrijeme na bošnjačke igrokaze i prenemaganje zapadnih zemalja, već su i Hrvati shvatili da su godinama igrali na pogrešnu kartu. Pogrešno je vjerovanje da će bošnjačka politika i političko Sarajevo prihvatiti „jednakopravnost konstitutivnih naroda“ i Dejtonski sporazum. Sve dalje od Dejtona, sve bliže nestanku bilo kakve BiH.
Toga se uplašio i bošnjački fundamentalist Reuf Bajrović, koji povodom poraza Mila Đukanovića na izborima u Crnoj Gori piše proglas: „Nova regionalna i globalna realnost se mora uvažiti i bez odlaganja djelovati, a to znači da se javni prostor mora dekantonizirati i debata fokusirati na odbranu institucija države BiH, bez kojih Bošnjaci neće preživjeti kao narod koji je meta genocidnih namjera.
Treba konačno shvatiti da međunarodne zajednice kao odlučujućeg aktera više u suštini nema u BiH. Nezainteresovanost SAD za bilo šta što se ne može u predstojećoj predsjedničkoj kampanji predstaviti kao vanjskopolitički uspjeh je evidentna.
Sa druge strane, EU vodi politiku legitimiranja svakog onog ko stvori činjenice na terenu i to predstavlja šansu za probosanske snage koje su akcijom preuzimanja CIK-a pokazale da postoje slučajevi u kojima mogu efikasno djelovati i stvarati činjenice.
[adsenseyu1]
Dakle, koristiti svaku šansu za nametanje volje demokratske i demografske većine u vidu preuzimanja ključnih institucija. Visoki sudski i tužilački savjet BiH, Dom naroda FBiH, Vlada FBiH i ostale institucije na nivou FBiH se moraju preuzeti nakon izbora 2022. godine izbacivanjem HDZ-a iz vlasti za sva vremena.
Time bi se stvorile pretpostavke za dugoročni proces gušenja autonomije RS ekonomsko-demografskim sredstvima.“ Ovako izgleda bošnjački recept za „građansku, demokratsku, multi-kulti“ BiH.
Računa Reuf na probosanske snage iz „eresa“ – SDS i PDP. Ne treba zaboraviti njegovo lobiranje za SDS u Vašingtonu prije opštih izbora u BiH 2014, kada je u Američkom institutu za mir predložio da administracija SAD ostvari „potpunu saradnju sa SDS-om.
SDS je možda stranka koja stoji iza genocida u Srebrenici, ali za potrebe udaljavanja BiH od Rusije i oni mogu da posluže“, rekao je Reuf Bajrović u Vašingtonu 2014. u seriji gostovanja i naveo da je Dodik najbliži Putinov saveznik na Balkanu, koja se opasno miješa u ekonomiju i politiku BiH i da Zapad, ako ne želi ukrajinski scenario, mora podržati SDS.
Američka Vlada i Evropska unija bi trebalo da podrže bilo koju stranku iz Republike Srpske, koja će dozvoliti da BiH uđe u NATO. Mislim da bi SDS trebao biti uključen u to.
Tačno je da je ta stranka u suštini organizovala genocid, iako je sada vodi druga ekipa, ali s obzirom na to u kom pravcu Dodik ide u posljednjih šest-sedam godina, čak je i SDS postao prihvatljiva opcija“, navodi Bajrović.
Bajrović i Željko Komšić, njegov tadašnji šef, pomogli su SDA i Bakiru Izetbegoviću da nakon opštih izbora 2014. godine, uz svesrdnu podršku zapadnih ambasada, formira Savjet ministara sa SDS-om i PDP-om kao izbornim gubitnicima u Republici Srpskoj.
Tako je političko Sarajevo dobilo probosanske ministre Šarovića, Crnatka i Mektića, kako im je tepao Naser Orić. Prije toga je SDP 2010. godine kao bošnjačka stranka, formirao vlast sa proustaškim HSP-om i minornim Boljitkom Lijanovića, odbacujući HDZ kao izborne pobjednike kod hrvatskog naroda.
Jasno da SDA i SDP imaju iste principe. Udalji HDZ i SNSD kao izborne pobjednike kod Srba i Hrvata i uzmi izborne gubitnike i aminaše – HSP, Lijanoviće, SDS, PDP, pa mirno vladaj u bošnjačko-muslimanskom interesu.
Svijet trećeg milenijuma se, po hrvatski rečeno, stubokom mijenja, iako promjene nisu uvijek vidljive. Neki događaji, naizgled nepovezani i udaljeni, i te kako odslikavaju novu arhitekturu svijeta trećeg milenijuma.
Septembar 11. 2001, Minhenska konferencija o bezbjednosti 2007., vrijeme prije američkih predsjedničkih izbora 2008. godine uz suočavanje sa finansijskim balonima, okupirajte Vol strita, Brexit i američki izbori 2016. godine i – Kina. Sve to je prošlo ispod radara bošnjačkog političkog Sarajeva. Žive u svom autističnom svijetu, prijeteći svima radikalizacijom ako im itd.
[adsenseyu4]
Bošnjačka akcija zauvijek je određena „Islamskom deklaracijom“ Alije Izetbegovića, koji je poveo krvavi građanski rat nadajući se da će svojom politikom osvojiti cijelu BiH za Muslimane, potonje Bošnjake.
Svelo se to na katastrofu od 100.000 žrtava na svim zaraćenim stranama koja ne odudara previše od nacionalne strukture stanovništva. Nije pomoglo ni izmišljanje 300.000 ubijenih muslimana i 60.000 silovanih muslimanskih žena samo u prvoj godini rata.
A šta je dobijeno? Teritorija podijeljena po nacionalnim šavovima, uz to mrska im „eres“ na 49 % teritorije sa stanovništvom svjesnim svojih prava na postojanje i političko predstavljanje kroz podršku Miloradu Dodiku, SNSD-u i koalicionim partnerima.
Teško se bošnjačkoj politici pomiriti sa saznanjem o nepotrebnom ratu, žrtvama i razaranju, a dobiti samo četvrtinu teritorije dejtonske BiH sa međunarodno priznatim granicama, koja nije bila, niti će biti država. Ako uopšte opstane, može biti samo državna zajednica/zajednica država tri naroda.
Svakodnevni ratni pokliči političkog Sarajeva, uz mlitavo podržavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta od strane neznasečegaizašto stranih predstavnika, rečenih kao iz tonskog automata, neće spriječiti raspad koji će se samo ubrzavati i postajati sve vidljiviji.
Bošnjačka politika zarobljenog uma blindiranog pričom o najvećem genocidu od koga su napravili morbidni brend, kako je to davno definisao pisac Aleksandar Hemon, toliko zaljubljen u Bosnu i Sarajevo, da je pozdravlja već 30 godina iz dalekog inostranstva.
Najnovija buka i bijes povodom Dodikove posjete Zagrebu na poziv predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i uz razgovore sa hrvatskim premijerom Plenkovićem, još jednom su pokazali svu ispraznost i nemoć sarajevskog kruga.
U svemu tome najsmješniji je sitni šibicar Željko Komšić, koji će za koju godinu dosađivati po kafanama pričom kako je on bio bosanski heroj koga su svi izigrali, prevarili i napustili. Tako on prijeteći veli: „Mi u BiH znamo šta nam je činiti.“ Ti njegovi „mi“ ne žive ni u Banjaluci, ni u Trebinju, ni u Orašju, ni u hrvatskom Mostaru, niti na preko 70 % prostora BiH. Koje on to „mi“ predstavlja, kada je nevažan, ne samo Hrvatima u BiH, nego i susjednim Hrvatskoj i Srbiji, ni bilo kome ko drži do sebe u političkom smislu.
Zato je Komšića hrvatski predsjednik Milanović nazvao parazitom. Kakve poruke stalno šalje Bakir Izetbegović, prijeteći Hrvatima da će uvijek birati parazita Komšića i da će taj recept za ugnjetavanje i ponižavanje Hrvata kao konstitutivnog naroda, primijeniti i na nižim nivoima vlasti.
Može još jednom, na izborima 2022. godine i od tog časa BiH neće postojati, osim kao davna istorijska kategorija. Zato Republika Srpska ukazuje na potrebu primjene Ustava BiH kao jedinog načina opstanka BiH. Ako ima ko da čuje.
(nezavisne.com)
