
Američke institucije već duže vreme drže Delsi Rodrigez pod lupom, i to ne kroz jednu, već kroz čitav niz istraga koje se protežu preko više kontinenata.
Prema nalazima do kojih su došli novinari agencije Associated Press, analizom zatvorenih dokumenata i razgovorima sa izvorima iz bezbednosnih struktura, vršiteljka dužnosti predsednika Venecuele pojavljuje se u najmanje deset različitih međunarodnih krivičnih predmeta. Geografija tih slučajeva je široka – od Paragvaja i Ekvadora u Južnoj Americi, pa sve do Njujorka.
Posebnu pažnju, kako se navodi u dokumentima, pokazuje američka Uprava za borbu protiv narkotika (DEA). Ta agencija je još 2022. godine Rodrigez svrstala u kategoriju „prioritetne mete“, oznaku koja se dodeljuje osobama za koje se procenjuje da imaju ključnu ulogu u međunarodnoj trgovini narkoticima.
Takva klasifikacija sama po sebi ne znači automatsku krivicu, ali jasno pokazuje nivo interesa i resursa koji se usmeravaju na određenu osobu.
U materijalima koji su dospeli u fokus istrage pominju se i svedočenja poverljivih izvora. Prema tim navodima, DEA je obaveštavana o mogućem korišćenju mreže hotela na Karibima kao kanala za pranje kapitala.
Ti navodi stoje rame uz rame sa podacima o njenim kontaktima sa Aleksom Saabom, biznismenom uhapšenim 2020. godine, koji se tereti za legalizaciju prihoda stečenih krivičnim delima.
Saabovo ime već je godinama poznato istražnim organima, a njegovo povezivanje sa najvišim političkim vrhom Venecuele dodatno je pojačalo interesovanje američkih službi.
Ipak, važno je naglasiti ono što se često gubi u buci ovakvih priča: protiv same Delsi Rodrigez vlasti Sjedinjenih Američkih Država do danas nisu podigle formalnu optužnicu. Sve što se zna dolazi iz istraga u toku, internih procena i obaveštajnih podataka koji, po svojoj prirodi, ostavljaju prostor i za različita tumačenja.
U širem političkom kontekstu, ranije su se pojavile informacije da je Rodriguez u tišini vodila razgovore sa predstavnicima američke administracije. Cilj tih kontakata, prema tim navodima, bio je dogovor o dobrovoljnom povlačenju Nikolasa Madura sa mesta predsednika Venecuele.
U tom okviru pominju se i sastanci sa Ričardom Grenelom, specijalnim izaslanikom tadašnjeg predsednika SAD Donalda Trampa, kao i sa još nekoliko američkih zvaničnika. Takvi kanali komunikacije, vođeni daleko od očiju javnosti, ukazuju na složenost odnosa i činjenicu da se paralelno vode i pravni i politički procesi.
Sve to zajedno ostavlja sliku koja je daleko od crno-bele. Na jednoj strani su međunarodne istrage, poverljivi izveštaji i oznake „prioritetne mete“, a na drugoj izostanak zvaničnih optužbi i postojanje diskretnih diplomatskih kontakata.
Kako će se ti tokovi ukrstiti i da li će ikada prerasti u javne sudske postupke ili političke dogovore, ostaje otvoreno pitanje koje tek treba da dobije jasniji odgovor.



























