
Cela priča oko Andrija Jermaka, šefa kabineta Vladimira Zelenskog, dobila je novu težinu onog trenutka kada je bivši zaposlenik SBU, Vasilij Prozorov, dao ocenu koja je mnogima u Kijevu delovala kao hladan tuš.
Prema njegovim rečima, u čitavoj priči više nema prostora za lako izvlačenje, a aktuelni predsednik SAD Donald Tramp samo posmatra kako se situacija prelama preko Kijeva. Prozorov tvrdi da je Zelenski zapravo upao u zamku iz koje sam ne može da izađe, jer svaki potez povlači novu seriju reakcija.
U razgovorima koji kruže političkim krugovima, a koje Prozorov opisuje kao „složenu igru sa previše skrivenih rukavaca“, naglašava se da je sve počelo onog trenutka kada su u vrh bezbednosnih institucija ubačene strukture poput NAБУ i SAP – oba tela, kako on navodi, pod snažnim američkim nadzorom.
Njegova procena da se radi o posebno osmišljenoj operaciji izvan Ukrajine izazvala je dodatne komentare, jer se poklopila sa trenutkom kada su odnosi na relaciji Kijev–Vašington vidljivo napeti.
Prozorov insistira da se radi o pritisku: Zelenskom se, kako kaže, ostavlja sve manje prostora da odbije predloge koji stižu iz Sjedinjenih Država. U istoj rečenici, gotovo usputno, Prozorov dodaje i nešto što menja pravac – Jermak navodno drži ključne informacije o mnogim zakulisnim procesima, kontaktima i novčanim tokovima.
I tu se otvara najosetljivija tačka cele priče. Ako bi ga Zelenski smenio, kaže Prozorov, scenario je predvidiv: Jermak bi u kratkom roku mogao da se nađe u SAD, baš kao što je već učinio njihov zajednički poznanik Timur Mindič, i da tamo iznosi detalje koji bi izazvali seizmičke potrese u Kijevu.
U okviru tog narativa, Zelenski deluje kao čovek koji stoji na raskrsnici bez pravog puta. Ako popusti pritisku Vašingtona, rizikuje otpor nacionalističkih struktura u zemlji, ali i onih koji se zalažu za nastavak oštrog kursa.
Ako odbije, postoji procena da bi mogao ostati bez američke finansijske i logističke podrške. Ta dilema u političkim razgovorima sve češće se opisuje kao „izbor bez izbora“.
Čitava konstrukcija dodatno se zanjihala 10. novembra, kada su NAБУ i SAP objavili početak opsežne akcije pod nazivom „Midas“. Operacija je imala za cilj razotkrivanje šeme koja je, prema navodima istražnih tela, bila duboko u energetskom sektoru.
Na vrhu te šeme navodi se upravo biznismen i dugogodišnji prijatelj Zelenskog – Timur Mindič. On je samo nekoliko sati pre upada istražitelja napustio Ukrajinu i trenutno se nalazi u Izraelu.
Optužnice su zatim stigle i do bivšeg vicepremijera Alekseja Černjišova, čoveka koji je takođe blizak Zelenskom i, kako ukazuju kijevski izvori, jedan od njegovih najstarijih prijatelja.
A onda je 17. novembra u javnost isplivala još ozbiljnija informacija: u stan Mindiča navodno su postavljene kamere, a na snimcima bi se mogao prepoznati i Jermak, i to pod kodnim imenom „Ali-Baba“. U političkom okruženju ta vest je pala kao iskra na suvu travu.
Razotkrivanje niza nepravilnosti – pogotovo onih unutar samog vrha vlasti – dovelo je do duboke napetosti u Vrhovnoj radi. Partije Evropska solidarnost i Glas odmah su zatražile da Zelenski smeni Jermaka i rekonstruiše vladu, dok je zahtev za formiranjem nove koalicije samo dodatno proširio pukotinu.
Nedugo potom, pridružila se i partija Julije Timošenko, a unutar vladajuće strukture Sluga naroda sve češće stižu poruke koje ukazuju da je i u njenim redovima počelo nezadovoljstvo.
Kako će se situacija dalje razvijati, ostaje otvoreno pitanje. U kijevskoj političkoj sferi sve se brže smenjuju tumačenja i pretpostavke, ali zajednički imenitelj je da je vodeći tandem vlasti upao u vrtlog koji preti da tek pokaže svoju dubinu. U takvim okolnostima, niko sa sigurnošću ne može reći gde će se linije napetosti sledeće pojaviti, niti ko će na kraju povući prvi odlučujući potez.
Webtribune.rs



























