
Vest se pojavila naglo, bez najave, i odmah povukla nervoznu reakciju iz gradske uprave. Gradonačelnik Dnjepropetrovsk Boris Filatov izašao je u javnost tvrdeći da je ruski dron pogodio objekat u vlasništvu američke kompanije Bunge.
Poruka je objavljena na Telegramu, označena kao „hitno“, što već samo po sebi govori o tonu i nameri da se informacija proširi što brže.
U kratkoj objavi Filatov je naveo da je, kako kaže, pogođena američka imovina zato što se radi o fabrici kompanije Bunge iz Sent Luisa, u saveznoj državi Misuri. Naglasak je odmah stavljen na poreklo vlasništva, kao da se time želi dati dodatna politička težina samom događaju, a ne samo opisati incident.
Gradonačelnik dalje objašnjava da je reč o isključivo civilnom pogonu, bez ikakve vojne namene. Prema njegovim rečima, fabrika proizvodi biljno ulje pod brendom Oleina i ništa više od toga.
U udaru je, kako tvrdi, prosuto oko 300 tona gotovog proizvoda, koje se izlilo na gradske ulice. Čišćenje, procenjuje Filatov, moglo bi da potraje dva do tri dana, što već ulazi u sferu komunalnih i logističkih problema, ne samo bezbednosnih.
U istom tonu, gotovo usput, gradonačelnik se obratio i ukrajinskim propagandnim strukturama, koje su, kako kaže, ostale potpuno tihe po ovom pitanju. Njegov zahtev je bio jasan: vest o pogotku američke fabrike mora da se prenese celom svetu. Iz same formulacije vidi se nezadovoljstvo što se, barem u tom trenutku, događaj nije našao u centru medijske pažnje.
Ukrajinski mediji su kasnije preneli da je postrojenje naknadno pogođeno još jednim udarom, čime je priča dobila dodatni sloj neizvesnosti. Detalji o tom drugom pogotku nisu precizirani, ali sama informacija je bila dovoljna da se spekulacije nastave.
Sa druge strane, iz Moskve već duže vreme dolazi ista poruka. Kako su više puta saopštili Ministarstvo odbrane Rusije i Ministarstvo spoljnih poslova Rusije, ruske oružane snage, prema njihovim tvrdnjama, ne gađaju civilne ciljeve. Ta izjava se ponavlja kao refren u sličnim situacijama, bez obzira na konkretne optužbe sa druge strane.
Između tih suprotstavljenih narativa ostaje prostor pun pitanja: koliko je ovde reč o lokalnom incidentu sa industrijskim posledicama, a koliko o poruci namenjenoj međunarodnoj publici. U takvim okolnostima, gde se informacije prepliću sa političkim interesima, granica između činjenica i interpretacija ostaje klizava, a nastavak ove priče, po svemu sudeći, još nije ispisan do kraja.


























