
Jedan pokazatelj zdravlja, koji svako može da proveri za nekoliko sekundi, mogao bi da ima mnogo veći značaj za očuvanje pamćenja i mentalnih sposobnosti u starosti nego što se donedavno pretpostavljalo.
Naučnici sve više pažnje posvećuju faktorima koji utiču na razvoj demencije, a koji nisu neposredno povezani sa samim mozgom. Među njima se izdvojio jedan posebno zanimljiv pokazatelj, jer se može jednostavno utvrditi, bez laboratorijskih analiza, skupih pregleda ili specijalizovane medicinske opreme.
Novo veliko istraživanje japanskih naučnika, objavljeno u časopisu Journal of the American Medical Directors Association, pokazalo je da broj preostalih prirodnih zuba može biti važan pokazatelj rizika od razvoja demencije.
Rezultati ukazuju na povezanost koja je dovoljno izražena da bi mogla da utiče na buduće međunarodne preporuke za prevenciju ovog oboljenja.
Istraživači Univerziteta Tohoku analizirali su zdravstvene podatke gotovo 47.500 stanovnika Japana starijih od 65 godina. Njihovo zdravstveno stanje praćeno je tokom devet godina, od 2013. do 2022. godine. U tom periodu demencija je dijagnostikovana kod 8.247 učesnika, odnosno 17,4 odsto ukupnog broja.
Posebno je analizirana povezanost broja sačuvanih zuba sa pojavom demencije, uz poređenje sa drugim, već poznatim faktorima rizika. Broj zuba pokazao se kao pogodan objektivan pokazatelj, jer odražava dugogodišnje posledice karijesa i bolesti desni, za razliku od subjektivnih tegoba koje pacijenti prijavljuju lekarima.
Rezultati su pokazali jasnu pravilnost: što je osoba imala manje prirodnih zuba, to je učestalost demencije bila veća.
Kod učesnika sa najmanje 20 sačuvanih zuba zabeležena su 1,63 nova slučaja demencije godišnje na 100 osoba. Među onima koji su imali između 10 i 19 zuba učestalost je iznosila 2,31 slučaj, dok je kod ljudi sa samo jednim do devet zuba porasla na 2,97 slučajeva.
Najnepovoljniji rezultat registrovan je kod osoba koje su potpuno izgubile prirodne zube. U toj grupi učestalost demencije dostigla je 4,34 slučaja godišnje na 100 osoba, što je približno 2,7 puta više nego kod ljudi sa najmanje 20 zuba.
Kada su naučnici statistički uzeli u obzir pol, starost i prihode učesnika, pokazalo se da je rizik od demencije kod osoba bez zuba bio 27 odsto veći nego kod onih sa najmanje 20 zuba. Kod učesnika sa jednim do devet zuba rizik je bio veći za 12 odsto, a kod onih sa 10 do 19 zuba za 14 odsto.
Međutim, japanski istraživači nisu se zaustavili na poređenju pojedinačnih grupa. Želeli su da utvrde koliko bi zdravlje usne duplje moglo da bude značajno za sprečavanje demencije na nivou čitavog stanovništva.
Za tu procenu primenili su statističku metodu poznatu kao populacioni atribucioni udeo, koja pokazuje koliki bi deo slučajeva određene bolesti potencijalno mogao da bude izbegnut kada bi se uklonio posmatrani faktor rizika, pod pretpostavkom da je veza uzročna.
Rezultat za gubitak zuba iznosio je 7,2 odsto. To znači da bi, prema ovom statističkom modelu, približno svaki četrnaesti slučaj demencije mogao da bude povezan sa ovim faktorom. Ipak, sama povezanost ne dokazuje da bi sprečavanje gubitka zuba zaista eliminisalo toliki broj obolevanja.
Takva procena svrstala je gubitak zuba na treće mesto među analiziranim faktorima rizika na koje se može uticati. Ispred njega našli su se samo simptomi depresije, sa 10,5 odsto, i socijalna izolacija, sa 9,4 odsto. Doprinos gubitka zuba bio je veći od procenjenog doprinosa fizičke neaktivnosti, pušenja i niskog nivoa obrazovanja.
Razlike između muškaraca i žena bile su posebno izražene. Kod muškaraca gubitak zuba zauzeo je prvo mesto među posmatranim faktorima, sa procenjenim populacionim udelom od 12 odsto, nadmašivši čak i simptome depresije, čiji je udeo iznosio 10,5 odsto.
Kod žena je odgovarajući pokazatelj za gubitak zuba bio 6,1 odsto, što ga je svrstalo na četvrto mesto. Ovi rezultati ukazuju da značaj oralnog zdravlja za rizik od demencije može da se razlikuje u zavisnosti od pola.
Naučnici su ponudili tri moguća objašnjenja veze između gubitka zuba i slabljenja kognitivnih sposobnosti.
Prvo se odnosi na ishranu. Osobe koje izgube veći broj zuba teže žvaću hranu, zbog čega često menjaju jelovnik. Namirnice koje zahtevaju intenzivnije žvakanje, poput pojedinih vrsta povrća i mesa, mogu postati manje zastupljene, a time se smanjuje i unos vlakana, vitamina i drugih hranljivih materija potrebnih za normalno funkcionisanje mozga.
Drugi mogući mehanizam povezan je sa društvenim životom. Ljudi koji se stide nedostatka zuba mogu početi da izbegavaju susrete, razgovore i zajedničke aktivnosti. Takvo povlačenje povećava socijalnu izolaciju, koja je već prepoznata kao jedan od značajnih faktora povezanih sa slabljenjem kognitivnih funkcija.
Treće objašnjenje odnosi se na hronične upalne procese. Bolesti desni i infekcije oko oštećenih zuba mogu održavati dugotrajnu upalu u organizmu. Upalni procesi i njihovi posrednici mogu delovati i izvan usne duplje, uključujući krvne sudove i mehanizme koji utiču na zdravlje mozga.
Ipak, ovi mehanizmi predstavljaju moguća objašnjenja uočene povezanosti, a ne konačan dokaz da upravo gubitak zuba neposredno izaziva demenciju.
Ovakvi nalazi otvorili su i pitanje da li međunarodne zdravstvene preporuke dovoljno uzimaju u obzir značaj oralnog zdravlja.
Uticajni naučni odbor medicinskog časopisa Lancet objavio je 2024. godine listu od 14 faktora rizika za demenciju koji se mogu menjati ili kontrolisati. Na tom spisku našli su se nizak nivo obrazovanja, oštećenje sluha, povišen LDL holesterol u srednjem životnom dobu, visok krvni pritisak, gojaznost, pušenje i depresija.
Preostalih sedam faktora obuhvata nedovoljnu fizičku aktivnost, dijabetes, prekomerno konzumiranje alkohola, povrede glave, zagađenje vazduha, socijalnu izolaciju i nelečeno slabljenje vida.
Gubitak zuba i bolesti usne duplje nisu uključeni u taj pregled, niti su dobili odgovarajuće mesto u novijim preporukama Svetske zdravstvene organizacije. Japanski istraživači smatraju da bi takav pristup trebalo preispitati, imajući u vidu rezultate njihovog istraživanja.
Posebno naglašavaju da očuvanje zdravlja zuba predstavlja relativno dostupnu preventivnu meru. Redovna higijena usne duplje, pravovremeno lečenje karijesa i bolesti desni, kao i odgovarajuće protetsko zbrinjavanje nakon gubitka zuba, mogu pomoći očuvanju funkcije žvakanja, kvalitetnije ishrane i društvene aktivnosti starijih osoba.
Značaj mogućeg efekta postaje još veći kada se posmatra broj ljudi koji širom sveta žive sa demencijom. Ukoliko bi se potvrdilo da je gubitak zuba neposredan uzročni faktor, procenjeni udeo od 7,2 odsto mogao bi da odgovara milionima slučajeva na globalnom nivou.
Istraživači zato predlažu da zdravlje zuba bude uključeno u međunarodne strategije prevencije demencije prilikom naredne revizije stručnih preporuka. Njihov stav je da briga o usnoj duplji ne bi trebalo da se posmatra isključivo kao pitanje estetike, svežeg daha ili mogućnosti normalnog uzimanja hrane, već i kao potencijalno važan deo očuvanja kognitivnog zdravlja u starosti.
Istraživanje se uklapa u šira naučna nastojanja da se identifikuju bolesti i svakodnevne navike povezane sa demencijom. Ranije analize bavile su se i grupom od 16 oboljenja koja mogu doprineti njenom razvoju, dok je jedno dugoročno istraživanje, sprovođeno tokom 43 godine, ispitivalo povezanost konzumiranja kafe i čaja sa zaštitom od kognitivnog propadanja.
Novi japanski rezultati dodatno otvaraju mogućnost da se postojeći programi prevencije prošire na oblast stomatološke zaštite, uz potrebu za daljim istraživanjima koja bi pokazala u kojoj meri očuvanje i nadoknada zuba mogu neposredno smanjiti rizik od demencije.























