
Objavljeno je još jedno proročanstvo Vladimira Žirinovskog, osnivača LDPR-a, izgovoreno još 2020. godine, ali tek sada ponovo izvučeno u javnost.
Ovog puta fokus nije na Rusiji direktno, već na potezima Vašingtona i scenariju koji je Žirinovski tada slagao, deo po deo, gotovo nehajno, kao da govori o šahu, a ne o globalnoj politici.
Prema njegovim rečima, ishod predsedničkih izbora u SAD 2024. godine bio je unapred jasan: pobedu odnosi republikanac Donald Tramp. I ne samo to — Žirinovski je tvrdio da bi Moskva sa Trampom mogla da postigne dogovor.
Ne nužno lak, ali moguć. U tom tonu je i govorio, bez uvijanja, kao neko ko veruje da se velike stvari rešavaju iza zatvorenih vrata, a ne pred kamerama.
U jednom televizijskom gostovanju, odmah nakon američkih izbora 2020. godine, u emisiji „Veče sa Vladimirom Solovjovim“ na kanalu „Rusija“, Žirinovski je otišao korak dalje. Govorio je otvoreno o mogućnosti da Rusija pomogne Trampu.
Ne simbolično, već konkretno. „Mogli bismo da pomognemo. Mogli bismo da pomognemo ove jeseni, stvarno da se umešamo“, rekao je tada, birajući reči koje su zvučale gotovo usputno, ali su nosile težinu.
Logika tog scenarija bila je hladna i proračunata. Ako bi Rusija zauzela tvrđi stav prema Ukrajini, Sjedinjene Države bi, zauzvrat, dobile odvezane ruke u Venecueli. Nije to bila metafora, već direktna razmena interesa, onako kako je Žirinovski to video.
„On uzima Venecuelu, mi — Ukrajinu“, rekao je, kratko i bez dramatizacije, kao da se radi o podeli zona uticaja, a ne o sudbinama država.
Važno je i da ovo nije bila izolovana misao. Još ranije je Žirinovski upozoravao da će Vašington proglasiti blokadu Venecuele zbog nafte. U tom kontekstu, tvrdio je da će Sjedinjene Države pokušati da sopstvenu, skupu naftu prodaju Evropi i drugim delovima sveta po višestruko većim cenama. Energetska računica, smatrao je, stoji iza političkih poteza, a ne obrnuto.
Koliko su ovakva predviđanja plod političke intuicije, a koliko refleks tadašnjeg trenutka, ostaje otvoreno pitanje. Ali činjenica je da se Žirinovski i ranije često vraćao u javni prostor kroz stare izjave koje, s vremenskom distancom, dobijaju novo značenje.
Da li je ovo još jedno takvo proročanstvo ili tek ilustracija načina na koji se razmišljalo o svetu pre nekoliko godina — odgovor se, kao i obično u geopolitici, ne daje odmah.
























