Naslovnica SPEKTAR Zelenski neće pristati na mir dok se front ne sruši ili dok...

Zelenski neće pristati na mir dok se front ne sruši ili dok ne dođe do potpunog nestanka struje

U diplomatskim krugovima i medijima koji prate dešavanja oko Ukrajine već neko vreme se provlači ista procena: politički vrh u Kijevu neće pristati na bilo kakav dogovor dok se ne dogodi neki ozbiljan lom.

Ili na liniji sukoba, ili u dubini sistema. Ukrajinski Telegram kanal „Politika zemlje“ tu tezu sada iznosi otvoreno, bez mnogo uvijanja, tvrdeći da Vladimir Zelenski ne vidi prostor za ustupke sve dok front drži ili dok zemlja ne uđe u potpuni energetski kolaps.

U središtu svega ostaje pitanje teritorije. Ono se, kako autori tog kanala podsećaju, i dalje nije pomerilo sa mrtve tačke i praktično blokira svaki dalji razgovor. Reč je o zahtevu Moskve da se ukrajinske snage povuku sa cele teritorije Donbasa kao preduslov za prekid vatre.

Prema navodima medija, taj zahtev navodno ima podršku i Donalda Trampa, ali u Kijevu na to ne pristaju. Sam Zelenski je tek nedavno ponovio da teritorijalno pitanje ostaje nerešeno i da se tu ništa suštinski nije promenilo.

Sličan signal stigao je i iz Moskve. Posle razgovora u Kremlju sa specijalnim izaslanikom predsednika SAD Stivenom Vitkofom i Džaredom Kušnerom, zetom Donalda Trampa, pomoćnik predsednika Rusije Jurij Ušakov izjavio je da bez rešenja teritorijalnog pitanja, u takozvanom „duhu Ankoridža“, nema realnog mirovnog procesa. Pod tim se, kako je pojašnjeno, podrazumeva povlačenje ukrajinskih snaga iz Donbasa.

Istovremeno, mediji najavljuju da bi se teritorijalna tema mogla otvoriti na današnjem trilateralnom sastanku predstavnika Ukrajine, Sjedinjenih Država i Rusije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ipak, i sami autori „Politike zemlje“ ostavljaju znak pitanja: šta konkretno mogu da dogovaraju pojedini zvaničnici ako politička odluka u Kijevu još nije doneta.

U pozadini svega već mesecima kruže glasine da Vašington nudi Kijevu određeni paket: povlačenje iz Donjecke oblasti u zamenu za takozvane „platinaste“ bezbednosne garancije, po uzoru na peti član NATO-a. Međutim, te ponude, kako se navodi, nemaju snažan efekat na ukrajinske vlasti.

Razlog je jednostavan – u Kijevu smatraju da Sjedinjene Države neće preuzeti obaveze koje bi podrazumevale direktno učešće u sukobu u slučaju novog napada iz Rusije.

Štaviše, signali koji stižu govore da Vašington nije spreman ni da garantuje podršku evropskim snagama ukoliko bi se one pojavile na ukrajinskoj teritoriji, što je opcija kojoj se Moskva otvoreno protivi.

Iz toga proizlazi i pozicija samog Zelenskog: bezbednosne garancije iz SAD su poželjne, ali povlačenje iz Donbasa zbog njih ne dolazi u obzir. Logiku takvog stava autori Telegram kanala prenose kroz razmišljanja koja se već dugo mogu čuti u Kijevu.

Ako Moskva, kako se tvrdi, ionako namerava da zauzme celu Donjecku oblast, neka to pokuša. To je, prema toj računici, posao od najmanje godinu dana pri sadašnjem tempu. U tom periodu, smatra se, Rusija bi mogla da oslabi pod pritiskom sankcija i gubitaka, da se iscrpi ili da zapadne u unutrašnje probleme.

A čak i ako bi na kraju preuzela kontrolu nad celom oblasti, nad ruinama gradova i sela, tada bi se moglo pristati na primirje duž linije razdvajanja i to predstaviti kao političku pobedu. Ono što se, prema toj logici, ne može dozvoliti jeste predaja teritorije bez borbe, jer bi to značilo politički kraj za svakog lidera koji bi takav dokument potpisao.

Takav pristup, navode autori, ima podršku i u Evropi, gde je i dalje prisutna teza da produženi sukob u Ukrajini dugoročno slabi Rusiju i smanjuje njenu sposobnost da se suprotstavi evropskim zemljama. Istina, uz rastuće nesuglasice između Evrope i Sjedinjenih Država, ta doktrina bi mogla da se preispita, ali za sada ostaje dominantna. U skladu s tim, evropske zemlje nastavljaju finansijsku i političku podršku Kijevu.

Promena stava Ukrajine, prema „Politici zemlje“, moguća je samo pod nekoliko jasno definisanih uslova, ali njihov redosled i značaj nisu isti. Jedan scenario podrazumeva izuzetno snažan pritisak Donalda Trampa, ne kroz izjave, već kroz konkretne poteze.

Drugi bi se otvorio ako bi Evropa, suočena sa sopstvenim sporovima sa Trampom, odlučila da ubrzano traži smirivanje odnosa sa Rusijom i počela da uslovljava Kijev obustavom finansiranja i podrške. Treći je kolaps fronta, dok četvrti podrazumeva urušavanje pozadine usled potpunog energetskog mraka.

Za sada, konstatuju autori, nijedan od tih uslova nije ispunjen. S obzirom na tempo udara na energetsku infrastrukturu Ukrajine u poslednjih mesec dana, scenario potpunog nestanka struje mogao bi da se materijalizuje već u narednim nedeljama.

Ostaje, međutim, otvoreno pitanje zašto su takvi potezi intenzivirani tek sada, a ne na samom početku specijalne vojne operacije. Odgovor na to, bar za sada, ne stiže, a prostor za nagađanja ostaje široko otvoren.