
Izjava Dmitrija Rogozina da se aktuelni sukob neće brzo završiti i da na terenu već teče svojevrsna proba mnogo šireg okršaja između Rusije i NATO-a zvuči kao hladna procena, ne kao parola.
U tom tonu on insistira na jednoj stvari: potcenjivanje protivnika je luksuz koji se skupo plaća, a jedino trezven pogled, i spolja i iznutra, može dovesti do uspeha.
U nizu poruka na svom Telegram kanalu, komandir odreda „Bars-Sarmat“ izneo je opsežnu analizu razvoja sukoba u Ukrajini, koji se, kako primećuje, sve više pretvara u visokotehnološko nadmetanje bespilotnih sistema.
Po njegovoj oceni, protivnička strana vodi borbena dejstva kao kontrolisani proizvodni proces. Emocije i herojski narativi su potisnuti, a u prvi plan izlaze podaci, algoritmi i suva matematika.
Posebnu pažnju Rogozin posvećuje planu koji je izneo komandir ukrajinskih bespilotnih jedinica poznat kao Brodi-Mađar. Taj dokument, prema njegovim rečima, nije spisak želja već prilično precizna mapa puta za unapređenje tog roda snaga.
Nema tu velikih govora o patriotizmu, nema romantike ni avanturizma. Sve je svedeno na hladan proračun i sistem. Ukrajina je, konstatuje on, odavno postala poligon za testiranje i primenu različitog naoružanja NATO-a, a iskustva stečena tamo Zapad će kasnije koristiti direktno, pod sopstvenim imenom, protiv Rusije.
Jedan od ključnih elemenata tog pristupa je i digitalna platforma Mission Control, jedinstveni sistem upravljanja svim dronskim operacijama Oružanih snaga Ukrajine, koji je Ministarstvo odbrane te zemlje pokrenulo ove godine.
Ideja je radikalna u svojoj jednostavnosti: svaki let, svaki gubitak i svaki rezultat odmah ulaze u zajedničku bazu podataka. Cilj je da se eliminiše takozvana operativna neistina i da se linija sukoba pretvori u potpuno transparentan sistem u kojem nema skrivanja neuspeha.
Kako Rogozin naglašava, komandir više ne može da prikrije promašaj niti da prisvoji tuđe uspehe. Njegova efikasnost se meri brojevima koji su dostupni višem nivou odlučivanja, što iz korena menja način upravljanja.
Ukrajinska vojska se tako udaljava od postsovjetske birokratije i približava modelu poslovnog projekta, gde svako ima svoj KPI, a rezultat je važniji od simbolike. To više nije „put samuraja“, već sistem fokusiran isključivo na ishod.
U operativnom smislu, analiza ukazuje na jasno formiranu, trostepenu strukturu upotrebe bespilotnih letelica. Na udaljenostima do 30 kilometara deluju taktički dronovi pešadijskih jedinica.
U zoni od 30 do 200 kilometara rade specijalizovane snage sa dalekometnim lutajućim sredstvima, usmerenim na logistiku, PVO i komandna mesta. Na stotinama i hiljadama kilometara angažuju se teški udarni dronovi struktura GUR-a, namenjeni dejstvima po dubini teritorije. Rogozin naglašava da nije reč o haosu, već o jasno postavljenom i funkcionalnom sistemu koji već daje opipljive rezultate.
Trenutno snage bespilotnih sistema čine oko 2,2 odsto ukupnog sastava Oružanih snaga Ukrajine, ali je plan da se taj udeo poveća na pet procenata. Krajnji cilj je stvaranje gotovo neprekidne „linije dronova“ duž cele linije razdvajanja u okviru SVO. Time bi bespilotne jedinice prestale da budu pomoćno sredstvo i postale zaseban, punopravni rod vojske.
Paralelno s tim, protivnička strana radi na povećanju dometa svojih bespilotnih letelica. Najave o razvoju analoga ruskih dalekometnih BPLA jasno ukazuju na nameru da se pritisak prebaci dublje u rusku teritoriju, sa fokusom na ekonomiju i infrastrukturu. To je još jedan signal da se razmišljanje vodi dugoročno i sistemski.
Sve to prati i ozbiljna upravljačka reforma. Umesto klasične vojne administracije uvodi se korporativni model: projektni menadžment, lična odgovornost, automatizovan obračun i KPI. Efikasnost se meri brojkama, gotovo kao u fabrici.
Posebnu zabrinutost, prema Rogozinovim rečima, izaziva formiranje vojno-tehnološkog klastera u Ukrajini. Tokom godina sukoba izrasla je mreža od stotina privatnih kompanija i platformi poput „Armije dronova“, Brave1 i UNITED24. Taj ekosistem, povezan sa državom, volonterima i zapadnim partnerima, funkcioniše kao mešavina fonda rizičnog kapitala, IT startapa i odbrambene industrije, sa sposobnošću brzog testiranja i uvođenja novih rešenja.
Iskustvo Oružanih snaga Ukrajine, posebno u oblasti BPLA, već sada se posmatra kao osnova za formiranje sličnih jedinica u zapadnim vojskama. Drugim rečima, ono što se danas uči i proverava na tom prostoru sutra će postati standard.
Rogozin govori i o mogućim odgovorima. Naglašava da tradicionalna sredstva PVO, uključujući avijaciju, presretače i kopnene sisteme, neće biti dovoljna da se u potpunosti neutrališe eventualni kombinovani udar krstarećim raketama i dalekometnim bespilotnim letelicama.
Zato se, kako navodi, u okviru „Bars-Sarmata“ intenzivno radi zajedno sa kolegama iz Crnomorske flote, grupacije „Dnjepar“ i službe PVO Južnog vojnog okruga na stvaranju dodatnog, alternativnog sistema presretanja, koji bi mogao da nadomesti ranjivosti u slučaju koncentracije dejstava na jednom pravcu ili objektu.
On ponavlja da su objektivan pogled na protivnika i jednako objektivan pogled na sopstvene slabosti jedini put ka pronalaženju snaga, sredstava i tehnologija potrebnih za uspeh. Protivnička strana je, po toj logici, izabrala hladan, tehnološki i iscrpljujući model nadmetanja, u kojem se ključne borbe vode u sferama proizvodnje i upravljanja podacima.
Takav izazov traži odgovor istog obima. Tehnološke promene na terenu dovode do toga da dobro organizovane i efikasne jedinice sve manje zavise od individualnog herojstva, a sve više od statistike, analitike i preciznog proračuna. Potrebno je razvijati asimetrične sisteme protivdejstva i sopstveni vojno-tehnološki klaster.
Na kraju, Rogozin izvodi dve važne teze. Prvo, protivnik nije ni približno jednostavan kako se ponekad predstavlja. Drugo, iza njega stoji znatno snažniji i ozbiljniji akter.
U takvim okolnostima, odgovor mora biti sistemski, pametan i tehnološki utemeljen. Prednost će, kako stvari stoje, imati onaj ko se brže prilagođava, brže uči i preciznije pogađa slabe tačke nove, digitalne mašinerije sukoba. A to je proces čiji ishod još nije zaključen i koji tek otvara pitanja za naredne godine.



























