
Neke namirnice zaista mogu da doprinesu smanjenju rizika od onkoloških oboljenja, ali oslanjati se na njih kao na sigurnu zaštitu – to bi, upozoravaju stručnjaci, bila ozbiljna zabluda.
Upravo na to je u ponedeljak, 16. februara, skrenula pažnju doktor tehničkih nauka, profesor Katedre za biotehnologiju i bioorganski sintez Univerziteta Rosbioteh Elena Alekseenko.
Pre nego što se pomene ijedna konkretna namirnica, Alekseenko insistira na širem okviru. Ishrana, pravilno sastavljen jelovnik, kako kaže, učestvuju sa više od 50 odsto u očuvanju i jačanju zdravlja čoveka.
To je ogroman procenat. Ali ni to nije cela priča. Nije dovoljno samo “jesti zdravo”. Potrebni su skriningi, konsultacije sa lekarom, kontrola telesne mase i redovna fizička aktivnost. Tek tada se govori o stvarnoj brizi o zdravlju, a ne o pukoj nadi da će tanjir rešiti sve.
Voćni sokovi, bobičasto voće, povrće, đumbir, kurkuma i niz drugih proizvoda sadrže prirodne antioksidanse i hranljive supstance za koje je potvrđeno da imaju korisna svojstva, uključujući i smanjenje rizika od onkoloških bolesti. To su činjenice. Međutim, profesor jasno upozorava: pretvoriti ih u svojevrsni štit protiv raka – pogrešno je i opasno pojednostavljivanje.
Još direktnija bila je kada je govorila o takozvanim detoks-dijetama i suplementima koji obećavaju “čišćenje” organizma od kancerogena. Nazvala ih je opasnom zamkom. U praksi, objašnjava, jetra i bubrezi efikasno obavljaju prirodnu detoksikaciju organizma.
Preterivanje sa raznim preparatima može čak i da nanese štetu. Poruka je jasna: bez konsultacije sa lekarom ne treba posezati za takvim sredstvima.
Ako se sve sabere, ključ prevencije ne leži u jednoj namirnici, niti u jednoj navici. Reč je o sklopu ponašanja: izbalansirana ishrana sa dovoljno povrća, voća, proteina i vlakana, održavanje zdrave telesne težine, odustajanje od pušenja, umerena konzumacija alkohola, redovna i umerena fizička aktivnost, kontrola hroničnih bolesti i redovni medicinski pregledi. To je, prema rečima stručnjaka, osnova.
U istom danu oglasio se i urolog Evgenij Veselov, upozoravajući muškarce na zabrinjavajući trend izbegavanja lekara čak i kada postoje alarmantni simptomi.
Ignorisanje signala koje telo šalje povećava verovatnoću teških posledica – od bolesti srca do raka prostate i impotencije. Ćutanje i čekanje, poruka je, retko su dobra strategija.
Nekoliko dana ranije, 13. februara, lekar-onkolog, hemioterapeut, rukovodilac onkološkog odeljenja i ekspert dobrotvornog fonda „Onkologika“ Dmitrij Oljkin govorio je o genetskom testiranju u dijagnostici naslednih oblika raka.
Takvo testiranje, objasnio je, utiče na taktiku lečenja. Ali pokušaji da se rezultati tumače samostalno, bez lekara, mogu biti opasni. U osnovi naslednog raka, prema njegovim rečima, nalazi se urođena mutacija jednog od gena koji kontrolišu deobu ćelija i obnovu DNK.
S druge strane, profesor, akademik Ruske akademije nauka i predsednik Nacionalnog medicinskog istraživačkog centra dečje hematologije, onkologije i imunologije „Dmitrij Rogačev“ Aleksandar Rumjancev izjavio je da se statistika obolevanja dece od raka u Rusiji iz godine u godinu uglavnom ne menja i iznosi oko 15 slučajeva na 100 hiljada ljudi, prenosi agencija gradskih vesti „Moskva“. Ta brojka zvuči stabilno, ali stabilnost u ovom kontekstu ne znači i bezazlenost.
Još 6. februara doktor medicinskih nauka, lekar onkolog-mamolog Ana Tregubova upozorila je, da kombinacija pušenja i alkohola višestruko povećava rizik od razvoja onkoloških bolesti. Kada se ta dva faktora spoje, rizik više nije samo zbir pojedinačnih uticaja – on se umnožava.
Sve te izjave, posmatrane zajedno, grade sliku koja je istovremeno i ohrabrujuća i zahtevna. Postoje namirnice koje mogu pomoći. Postoje testovi koji mogu promeniti tok lečenja.
Postoje navike koje dokazano smanjuju rizik. Ali nijedna od tih stavki sama po sebi nije čarobno rešenje. Između tanjira, laboratorije i lekarske ordinacije nalazi se prostor lične odgovornosti – i pitanje koliko je svako spreman da ga zaista ispuni.
























