Neki je moćni čarobnjak, želeći da uništi jedno kraljevstvo, krišom sipao čarobni napitak u bunar iz kog su pili svi stanovnici tog kraljevstva.
Ko se god bude napio vode iz tog bunara, poludeće.
Već je sledećeg jutra celo stanovništvo pilo iz bunara i svi su poludeli.
[adsenseyu1]
Osim kralja.
On je, zajedno sa članovima svoje porodice, pio iz sopstvenog bunara, kog čarobnjak nije uspeo da zatruje.
Kad je kralj video kako su se svi stanovnici kraljevstva počeli čudno ponašati, pokušao ih je obuzdati uvođenjem raznih zdravstvenih i bezbedonosnih mera, no kako su i čuvari i nadzornici pili iz istog bunara, njegove su im se zapovesti činile besmislene pa nisu hteli da ih sprovode.
Kad su stanovnici kraljevstva saznali za nove zakone, bili su potpuno sigurni kako je kralj poludeo, pa su opkolili dvorac i zahtevali od njega da se odrekne krune.
[adsenseyu4]
Šta god da je kralj pokušao učiniti da ih urazumi, ništa nije pomagalo, pa je, sav očajan i razočaran, odlučio da se odrekne prestola. Na to mu kraljica kaže:
– Nemoj se odreći prestola, nego hajdemo i mi do tog bunara i napijmo se vode, pa ćemo biti isti kao oni.
Tako je i bilo. Čim su se napili vode sa bunara, odmah su počeli govoriti besmislice. Kad je narod video kako im je kralj postao mudar, odlučili su ga pustiti da nastavi vladati zemljom.
I tako je kraljevstvo nastavilo da živi u miru, kralj je i dalje vladao, a stanovnici su bili zadovoljni.
Samo, svi su okolni narodi, koji su primetili besmisleno ponašanje stanovnika toga kraljevstva, itekako znali kako će se posledice toga ludila ubrzo osetiti i da je to početak njihovog kraja…
(katehetski)
[adsenseyu5][adsenseyu5]
