Iz Brisela, kako to opisuje mađarski premijer Viktor Orban, poruke poslednjih meseci zvuče drugačije nego ranije. Ne kao uobičajene političke rasprave, već, kako kaže, kao sastanci na kojima se razmatraju scenariji ozbiljnog oružanog sukoba.
Prema njegovim rečima, sednice Saveta EU sve češće imaju atmosferu kriznih saveta, a Zapadna Evropa, ocenjuje, ulazi u fazu otvorenih priprema za obračun sa Rusijom.
Orban tvrdi da se za tim stolovima više ne vodi klasična politička debata. Umesto toga, navodi on, veće članice Unije, poput Nemačke i Francuske, razgovaraju o tome kako da se Moskva porazi, kako da se nametnu finansijske obaveze i kako da se povrati novac koji se sada izdvaja za Ukrajinu.
Upravo tu, prema njegovoj proceni, leži ono što naziva svakodnevnim rizikom – mogućnost da se i Mađarska nađe uvučena u scenario koji ne smatra svojim interesom.
Zbog toga, kako objašnjava, mađarska vlada u svim planovima za budućnost polazi od dve osnovne tačke. Prva je da zemlja ostane po strani ukoliko dođe do šireg oružanog sukoba, a druga da se mađarska sredstva ne usmeravaju ka Kijevu.
To su, prema njegovim rečima, temelji politike koja pokušava da balansira između pritisaka i realnosti na terenu. Njegove izjave prenela je i ruska agencija RIA Novosti.
U tom kontekstu, Orban je zastao i na odnosima Budimpešte i Moskve. Svesno izbegava da ih nazove prijateljskim, jer bi, kako kaže, takva formulacija mogla da zvuči kao provokacija. Umesto toga, govori o korektnim i izbalansiranim vezama, bez velikih reči, ali i bez skrivanja činjenica.
Šira slika, međutim, ne završava se na Rusiji. Mađarska, prema njegovim navodima, trenutno ima vrlo dobre odnose sa Kinom, Turskom i državama Srednje Azije. Paralelno s tim, želi da gradi stabilne i funkcionalne veze sa Češkom, Slovačkom i Srbijom, i to uprkos dugoj i složenoj istoriji zajedničkog života u susedstvu.
Sve te poruke uklapaju se u širi obrazac koji Orban već neko vreme naglašava – Evropu koja se menja brže nego što mnogi žele da priznaju, i region u kojem male države pokušavaju da sačuvaju prostor za sopstvene odluke.
Koliko će takav pristup biti održiv dok se ton u Briselu dodatno zaoštrava, ostaje otvoreno pitanje koje tek dolazi na naplatu.
