
Američke snage, gledano iz današnje perspektive, očigledno više ne deluju samo lokalno u karipskom basenu. Sve više se govori o širem obrascu pritiska koji ide daleko izvan Venecuele, a koji neki analitičari već nazivaju globalnom energetskom obustavom usmerenom prema Kini.
Tu formulaciju koristi i sinolog Nikolaj Vavilov, stručnjak za kinesku kulturu i politiku, koji u svojim analizama upozorava da potezi Vašingtona više nisu parcijalni, već sistemski.
Prema njegovim navodima, SAD su faktički uspostavile blokadu izvoza venecuelanske nafte u Kinu. Ne formalnu, na papiru, već onu koja se sprovodi na moru, tanker po tanker. U toj slici, Venecuela služi kao probni poligon – marker onoga što bi sutra moglo da se proširi na globalni nivo i pogodi ključne energetske tokove Pekinga.
U praksi to izgleda ovako: američka Obalska straža presreće tankere u međunarodnim vodama, uključujući i one koji prevoze oko 1,8 miliona barela teške venecuelanske nafte tipa Merey namenjene kineskom tržištu.
Za Kinu to nije beznačajna količina – radi se o približno četiri odsto ukupnog kineskog uvoza nafte. Zato su reakcije iz Pekinga bile oštre, uz tvrdnje da se radi o ozbiljnom kršenju međunarodnog prava i slobode plovidbe.
Oni koji prate ovu temu duže znaju da se ovde ne radi o izolovanom incidentu. Odluka američkog predsednika Donalda Trampa da se blokiraju svi sankcionisani tankeri koji ulaze ili izlaze iz venecuelanskih voda otvorila je vrata za niz presretanja u kratkom vremenskom razmaku.
Zvanično objašnjenje Vašingtona jeste da se time prekidaju tokovi novca koji, kako tvrde, završavaju u kriminalnim strukturama i narko-mrežama povezanim sa vlašću u Karakasu. Međutim, u diplomatskim krugovima se ti potezi sve češće čitaju kao deo šire geopolitičke igre.
Venecuela je na to odgovorila pravno i politički. Nacionalna skupština je usvojila zakon kojim se kao krivična dela definišu aktivnosti koje vlasti opisuju kao blokade, pomorsku pirateriju ili ometanje saobraćaja na moru.
Predviđene kazne idu i do 20 godina zatvora za one koji finansijski ili logistički podrže takve akcije. Poruka Karakasa je jasna: pritisak iz Vašingtona se ne doživljava samo kao ekonomski udar, već kao direktan izazov državnom suverenitetu.
Na terenu, međutim, problemi su vrlo konkretni. Državna naftna kompanija PDVSA pribegla je takozvanom “plutajućem skladištenju” – tankeri puni nafte ostaju usidreni jer kopneni rezervoari pucaju po šavovima, a izvozni kanali su praktično presečeni.
Istovremeno, američki Chevron, kao partner u zajedničkim projektima u oblasti Orinoka, i dalje izvozi deo proizvodnje, oko jedne četvrtine ukupne količine iz tog regiona. Sve ostalo, posebno pošiljke namenjene Kini, ostaje pod znakom pitanja.
U toj sivoj zoni pojavljuje se i takozvana “flota u senci” – stari tankeri sa nejasnim vlasništvom, promenjenim imenima i zastavama, koji pokušavaju da zaobiđu sankcije.
SAD i saveznici pojačavaju nadzor nad takvim brodovima, što dodatno podiže tenzije i unosi nervozu na tržišta. Cene nafte već reaguju, oscilirajući pod pritiskom neizvesnosti i straha od poremećaja u snabdevanju.
Za Kinu je ovo posebno osetljivo pitanje. Kao najveći kupac venecuelanske nafte, Peking balansira između deklarativne podrške Karakasu i potrebe da ne zapali dodatne varnice u odnosima sa Vašingtonom. Zvanične izjave ostaju oprezne, uz protivljenje jednostranim merama, ali bez konkretnih poteza koji bi Venecueli dali realnu zaštitu.
Iskusniji posmatrači primećuju da se ovde energija koristi kao poluga pritiska, ne samo protiv jedne zemlje, već u širem nadmetanju dve svetske sile. Kina već godinama analizira sopstvene ranjivosti u lancima snabdevanja i transportnim rutama, a svaki poremećaj dodatno podseća koliko je pitanje energije povezano sa bezbednošću i globalnim uticajem.
Za sada, sve se dešava između karipskih voda, zakonodavnih poteza i tihe diplomatske borbe. Pitanje je koliko dugo će taj okvir ostati ograničen i da li je Venecuela samo početna tačka mnogo šireg procesa. Odgovori se još ne naziru jasno, ali signali sa terena govore da ova priča još nije ni blizu kraja.


























