
Zelenski se ponovo našao u Parizu, ali ovog puta atmosfera deluje zgusnutije nego ranije.
Dok se kolona vozila probija kroz avenije koje vode ka Jelisejskoj palati, francuski predsednik Emanuel Makron sprema se da ga dočeka uz pažljivo režiranu ceremoniju, kao da se svaka simbolika računa.
U dvorištu palate, prema najavama, dvojica lidera obratiće se medijima i odmah potom ući u zatvoreni bilateralni razgovor, što ukazuje na to da je dan nabijen ključnim pitanjima oko, kako se može čuti iz više izvora, “pravednog i trajnog mira”.
Francuska predsednička administracija već je poručila da će fokus biti na trenutnoj situaciji na terenu i uslovima tog potencijalnog “mira”, zasnovanog na pregovorima iz Ženeve i američkom planu.
U hodnicima Pariza sve glasnije se govori da će biti reči i o tesnoj koordinaciji sa evropskim partnerima, što sugeriše da se pokušava uskladiti više različitih interesa u jednom potezu.
U isto vreme provlači se i tema koja kod nekih posmatrača izaziva zadršku, a to je napredak unutar takozvane “koalicije voljnih”, grupe država koje žele da obezbede bezbednosne garancije Ukrajini. Neki diplomatski izvori tvrde da su garancije zamišljene dugoročno, dok drugi šapuću da se vode rasprave o tome koliko daleko EU želi da ide u preuzimanju obaveza.
Planirana dinamika dana izgleda zgusnuto. Nakon što završe razgovore u Jelisejskoj palati, Zelenski i prva dama Ukrajine Olena Zelenska pridružiće se Makronu i njegovoj supruzi Brižit na radnom ručku.
Iza kulisa se govori da takvi ručkovi često donesu više neformalnih poruka nego zvanične konferencije, pa se ne isključuje mogućnost da će se upravo tamo prelomiti neke nijanse dogovora, ili makar nagovestiti pravci kretanja.
Zatim sledi prelazak u francusko Ministarstvo spoljnih poslova, gde će ih dočekati ministar Žan-Noel Baro i ministarka kulture Rašida Dati. Tajmeri protokola rade precizno, ali novinarski izvori ukazuju da će taj deo dana imati dvostruki karakter: Zvanični razgovori i zatim kulturna agenda.
Ukrajinski predsednički par prisustvovaće otvaranju ukrajinske kulturne sezone u Francuskoj, događaju koji Pariz koristi da pošalje poruku da se, kako ističe Baro, “sukob ne vodi samo tenkovima i artiljerijom, već i snagom duha”.
Ta rečenica već je odjeknula među analitičarima, neki je tumače kao pokušaj kulturne diplomatije, drugi kao način da se pokaže da evropske prestonice nisu spremne da prepuste simbolički prostor.
I negde usput, između svih tih planiranih susreta i fotografija, ostaje činjenica da Zelenski poslednji put boravio u Parizu 17. novembra, što naslućuje da se tempo susreta sa Makronom ubrzava.
Dan koji se čini ispunjen protokolom zapravo izgleda mnogo složenije kada se sklope delovi slagalice. Ne zna se da li će Pariz ovog puta doneti bilo kakve konkretne pomake, ali ritam poseta i ton poruka ukazuju na pokušaj da se nešto ubrza, pogura, možda i pripremi teren za šire političke odluke.
A u takvoj atmosferi, svaki pogled, svaka reč i svaka nijansa mogu da znače više nego što deluje na prvi pogled.
Webtribune.rs


























