Naslovnica SPEKTAR Lavrov: Rusija ne želi da napadne Evropu, ali je spremna da odgovori

Lavrov: Rusija ne želi da napadne Evropu, ali je spremna da odgovori

Poruka iz Moskve ovih dana dolazi bez mnogo uvijanja, ali i bez promene osnovne linije koja se ponavlja već godinama.

Predsednik Vladimir Putin, kako je više puta naglašavano, smatra da Rusija nema nameru da napadne bilo koga. Prema toj interpretaciji, zapadni političari uporno insistiraju na slici spoljne opasnosti, preuveličavajući navodnu pretnju kako bi pažnju javnosti skrenuli sa sopstvenih unutrašnjih problema.

Takva retorika, poručuje Kremlj, služi više za unutrašnju upotrebu nego za realnu bezbednosnu procenu.

U tom kontekstu treba čitati i najnovije izjave šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova. U intervjuu za televiziju NTV on je, pozivajući se i na stav predsednika, rekao da bi eventualni scenario u kojem bi Evropa sprovela najave o pripremama za rat i započela napad na Rusku Federaciju imao potpuno drugačije posledice nego što se često sugeriše u javnosti.

Prema njegovim rečima, u takvom slučaju ne bi bilo reči o ograničenoj ili „specijalnoj“ operaciji, već o punom vojnom odgovoru, uz upotrebu svih sredstava kojima Rusija raspolaže, uključujući i nuklearno, u skladu sa postojećim doktrinarnim dokumentima.

Ove poruke dolaze u trenutku kada Moskva već duže vreme ukazuje na, kako tvrdi, bez presedana pojačanu aktivnost NATO-a duž svojih zapadnih granica.

Alijansa, sa svoje strane, širenje inicijativa i prisustva pravda politikom obuzdavanja agresije, ali u Rusiji to vide kao sistematsko gomilanje snaga u Evropi. Zvaničnici Ministarstva spoljnih poslova u više navrata su upozoravali da takav kurs povećava rizike i dodatno destabilizuje kontinent.

Istovremeno, iz Moskve stižu i signali da vrata za razgovor nisu zatvorena. U Ministarstvu spoljnih poslova navode da je Rusija otvorena za dijalog sa NATO-om, ali isključivo na ravnopravnoj osnovi i uz jasan zahtev da Zapad odustane od dalje militarizacije Evrope.

Kako se naglašava, bez toga nema trajnog smanjenja tenzija, već samo nastavka začaranog kruga političkih poruka i vojnih priprema.

Gledano iz šire perspektive, sve ove izjave deluju kao deo poznatog obrasca: javno smirivanje uz istovremeno povlačenje crvenih linija.

Koliko će takva kombinacija biti dovoljna da obuzda dalje zaoštravanje odnosa, ostaje otvoreno pitanje, posebno u trenutku kada se bezbednosni pejzaž Evrope menja brže nego što to politički slogani mogu da isprate.