U četvrtak 18. veljače točno u 15 sati i 35 minuta proglašen je novi, 46. patrijarh SPC-a – zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije (Perić), za kojeg se od samog početka nagađalo da je jedan od najvećih, uz bačkog episkopa Irineja (Bulović), kandidata za poglavara SPC-a.
Patrijarh je izabran tzv. apostolskim ždrijebom. Nakon što se odrede imena trojice kandidata koji su dobili natpolovičnu većinu glasova arhijereja, dolazi do „apostolskog ždrijeba“.
Naime, izbor se prepušta „Božjoj volji“ jer se imena trojice kandidata upisuju u posebne kuverte koje se umeću u Evanđelje, da bi se potom izvukla jedna kuverta u kojoj je upisano ime novog patrijarha. Ovoga puta Božja volja bila je naklonjena Porfiriju, a ostala dvojica kandidata bili su episkop bački Irinej i banjalučki vladika Jefrem, te je tako gotovo tri mjeseca nakon smrti patrijarha Irineja (umro je od covida 20. studenoga 2020. godine) izabran novi poglavar jedna od najvećih pravoslavnih crkava u Europi.
Porfirije Perić živio je u Zagrebu od svibnja 2014., kada je bio izabran za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, nakon smrti svog prethodnika Jovana Pavlovića.
Prilično je mlad za patrijarha jer se rodio 1961. u Bečeju kao Prvoslav Perić, u obitelji oca Radivoja i majke Radojke. Osnovnu školu je završio u Čurugu, a gimnaziju u Novom Sadu. Bogosloviju je diplomirao 1986. na Pravoslavnome bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Po diplomiranju upućen je na poslijediplomski studij u Atenu, gdje je ostao do 1990. Doktorsku disertaciju „Mogućnost spoznaje Boga u apostola Pavla po tumačenju Svetog Ivana Zlatoustoga“ obranio je na Bogoslovskom fakultetu Sveučilišta u Ateni.
Svećeničku karijeru počeo je u poznatom samostanu Srpske pravoslavne crkve na Kosovu – Visoki Dečani – gdje se zamonašio 1985., a u čin jeromonaha zaređen je 21. studenoga 1990. u bačkom samostanu Kovilj. Sveti arhijerejski sabor SPC-a ga je na redovitom zasjedanju 14. svibnja 1999. izabrao za vikarnog episkopa Egerskoga, što je naslovni episkopat pri Eparhiji bačkoj. Bio je i episkop vojni (2010. – 2011.), a zatim koordinator za suradnju Srpske pravoslavne crkve i Vojske Srbije.
Novi početak?
Kao što smo prošli tjedan najavili u Jutarnjem listu, Porfirije je tijekom šest godina u Zagrebu uspio izgraditi dobar odnos s hrvatskom državom, ali i Katoličkom crkvom pa se zato i njegov izgledni izbor za novog patrijarha u zagrebačkim intelektualnim i vjerskim krugovima iščitava kao dobra podloga za buduće odnose Katoličke crkve i SPC-a. U neformalnom razgovoru i dužnosnik blizak Vladi također je izrazio zadovoljstvo izborom novog patrijarha srpskog. Uostalom, i u Jutarnjem listu smo se uvjerili u Porfirijeva ekumenska razmišljanja.
„Položaj pravoslavnih vjernika u Hrvatskoj danas je bitno bolji negoli prije pet ili petnaest godina. U zakonodavnom smislu uglavnom su riješena sva ili barem velika većina pitanja. A u svakodnevnom životu pravoslavni vjernici nisu objektivno ugroženi, međutim, šteta da se povremeno dešavaju neke ružne situacije kao što je bilo ispisivanje uvredljivih poruka po nekim našim vjerskim hramovima“, ispričao je Porfirije mitropolit zagrebačko-ljubljanski kada smo početkom 2015. razgovarali o statusu pravoslavaca u Republici Hrvatskoj.
Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i Sloveniji do tada se udomaćio u Zagrebu u koji je stigao nekoliko mjeseci prije toga. Impresije koje iznosi o Hrvatskoj bile su suštinski ekumenske, baš poput onoga što je tih dana govorio i u beogradskom dnevniku Politika, kada je Hrvatsku opisao kao „duboko kršćansku zemlju“.
Stavovi o Hrvatskoj
Sličnu ocjenu iznio je i u spomenutom razgovoru s ovim novinarom, kada je u više navrata istaknuo kako ovdašnji pravoslavni vjernici nisu ugroženi, kao i da vlasti prema njima imaju vrlo korektnu politiku. Ali teškoće dolaze s druge strane:
„Povremeno se iz nekih parapolitičkih krugova i skupina mogu čuti optužbe i teške riječi koje izazivaju zabrinutost kod pravoslavnih vjernika. Iako to ne znači kako su oni direktno ugroženi, kao manjinska zajednica u Hrvatskoj, sigurno se u takvim slučajevima osjećaju neugodnije nego pripadnici većinskog naroda. Smatram i vjerujem kako manjina ne predstavlja opasnost za većinu već, naprotiv, može obogatiti tu većinu. Zato bih volio da većina štiti manjinu ovdje u Hrvatskoj, ali i u Srbiji, Bosni i ostalim dijelovima ex-Jugoslavije. Svi imamo svoje države i tako treba ostati, ali idemo štititi manjine i provoditi europske norme“, rekao je Porfirije.
No, ovaj izbor novog patrijarha nije samo „vjerska“ ili „crkveno-administrativna“ stvar nego i vrlo osjetljivo političko pitanje jer je, kako kažu mnogi analitičari u Srbiji, odabir novog poglavara SPC-a iznimno važan i za vladajući režim predsjednika Aleksandra Vučića.
Naime, zbog delikatne situacije u kojoj se Srbija nalazi, pogotovo kada su u pitanju odluke oko Kosova, uplitanja u stanje u Crnoj Gori te stalne najave mogućeg posjeta pape Franje Srbiji, Vučiću kao nasušni kruh treba podrška SPC-a.
Što ga čeka
Crkveni krugovi žestoko se protive bilo kakvom popuštanju oko Kosova, traže jači pritiska na Crnu Goru, mada neki srpski analitičari tvrde da Porfirije nema tako tvrdi stav oko Kosova. Inače, bivši patrijarh Irinej bio je i izrazito protiv posjeta pape Franje, kojeg Vučić zbog vlastite političke promocije zagovara, a sada bi u patrijarhu Porfiriju, kao poborniku ekumenizma, mogao dobiti podršku i saveznika po tom pitanju.
Naime, Vučić se uvijek oslanjao i tražio podršku SPC-a, i želi imati sebi politički bliskog čovjeka, uz čiju bi pomoć lakše donosio i neke očekivane nepopularne odluke od nacionalnog značaja koje ga, čini se u bliskoj budućnosti očekuju, kako bi amortizirao moguće nezadovoljstvo, a spriječio da mu tako važna institucija bude oporba, kako su najavljivali neki drugi mogući kandidati, poput vladike Grigorija. Porfirije je dobro došao izbor.
(jutarnji.hr)
