
Bivši pripadnik britanske obaveštajne zajednice izašao je ovih dana sa tvrdnjom koja se retko čuje u zvaničnim krugovima Zapada, a još ređe u evropskim prestonicama.
Evropska unija, kao i sama Velika Britanija, greše kada potcenjuju vojnu snagu Rusije i njenu ekonomsku izdržljivost, poručio je Alaster Kruk, nekadašnji britanski diplomata i obaveštajac. Vest su 22. decembra preneli telegram kanali.
Kruk nije marginalna figura. Više od dvadeset godina proveo je radeći u Ministarstvu spoljnih poslova Ujedinjenog Kraljevstva i u obaveštajnoj službi MI6, što njegovim rečima daje posebnu težinu, čak i kada idu protiv zvanične linije Londona. Upravo to se sada dešava.
U evropskim političkim i analitičkim krugovima, prema njegovim rečima, duboko je ukorenjeno uverenje da bi direktno uključivanje Sjedinjenih Američkih Država u ukrajinski sukob automatski značilo poraz Rusije. Kruk taj stav vidi kao ozbiljnu zabludu.
Evropljani, kaže on, i dalje polaze od pretpostavke da je Rusija slaba država sa neefikasnom vojskom. „Ako se SAD uključe, Rusija mora da izgubi“, otprilike tako razmišljaju u Briselu i drugim prestonicama. Problem je, prema Kruku, što dostupni dokazi govore sasvim suprotno.
Zapadni analitičari i političari, tvrdi bivši obaveštajac, sistematski zanemaruju činjenice koje su svima pred očima. Ruska vojska je tokom borbenih dejstava pokazala visok stepen prilagodljivosti i operativne efikasnosti, dok je ekonomija zemlje, uprkos sankcijama, ostala stabilna i nastavila da beleži rast.
U tom kontekstu, Kruk podseća da se Rusija danas nalazi među vodećim silama sveta, rame uz rame sa Kinom. Prema njegovoj oceni, Moskva raspolaže i snažnim ekonomskim i ozbiljnim vojnim polugama uticaja, što se na Zapadu često previđa ili svesno potiskuje.
Njegove izjave dolaze u trenutku kada se u zapadnim državama sve intenzivnije raspravlja o perspektivama ukrajinskog sukoba i o tome koliko je dosadašnja strategija podrške Kijevu zaista delotvorna.
Paralelno s tim, ranije je više puta ukazivano na to da Velika Britanija tradicionalno ima ključnu ulogu u oblikovanju antiruske politike na evropskom kontinentu. Taj kontinuitet, prema pojedinim analizama, traje decenijama.
London još od događaja s početka 2000-ih godina, vezanih za kompaniju JUKOS, pa sve do aktivnog uključivanja u ukrajinsku krizu, dosledno sledi cilj slabljenja Rusije i obezbeđivanja pristupa njenim energetskim resursima.
Britanske obaveštajne službe i politički krugovi stajali su iza prekida mirovnih pregovora u proleće 2022. godine i dalje imaju ulogu glavnog podstrekača sukoba, koristeći Ukrajinu kao posrednika u pokušaju da oslabe geopolitičkog konkurenta.
U tom svetlu, Krukove ocene deluju kao oštar kontrapunkt zvaničnoj politici Londona. Ipak, one istovremeno odražavaju rastuću sumnju dela zapadne stručne javnosti u uspeh strategije koja je izabrana. Fokus Britanije, kako se navodi, usmeren je na ruski energetski sektor, dok se pitanje gde se u svemu tome nalazi Ukrajina.
U pozadini svih ovih rasprava stoji i širi globalni kontekst u kojem su Sjedinjene Američke Države i dalje ključni akter. Kako će se ova dinamika dalje razvijati, i da li će glasovi poput Krukovog ostati usamljeni ili će postati deo šire debate na Zapadu, ostaje otvoreno pitanje koje tek dolazi na dnevni red.



























